Nekoliko riječi o vodenicama

U prošlosti su vodenice imale ogroman značaj za život ljudi, prije svega zbog potreba za preradom žitarica, ali su one predstavljale i društveno središte. Vodenica se sastoji od vodeničkog točka, vodeničkog kamena i nasipne kupe. U prošlosti su one bile uglavnom drvene konstrukcije, češće sa horizontalnim točkom, a tek početkom 20. vijeka one se grade od trajnijeg materijala. Zbog toga što su bile drvene danas o nekim vodenicama nemamo apsolutno nikakve tragove izuzev sjećanja na njih kod starijih ljudi. Ili eventualno na ponekoj fotogarfiji.

U knjizi „Tri stoljeća porodice Čokić“ autora Halida Čokića, pronašao sam fotografiju jedne vodenice, snimljenu 1960-tih godina, za koju su mi stariji rekli da se radi o vodenici Ferhatovićki na rijeci Toplici. Na pomenutoj fotografiji se može primijetiti da je ona već tad bila u ruševnom stanju i da vjerovatno nije bila u funkciji. U prošlosti je na rijeci Toplici bilo puno vodenica, u svojoj pripovijetci „Začarana rijeka“, Refik Bulić navodi da ih je u neka davna vremena bilo desetak, te da se prva od izvora zvala „Šutara“. Ono što sam ja doznao prvenstveno zbog snimanja televizijske dokumentare emisije o rijeci Toplici, je to da je otprilike do 1960. godine, na rijeci Toplici bilo aktivnih pet vodenica, i to Čokićka (kasnije Abadžićka), Ferhatovićka, Bojagićka, Muratovićka i Abadžićka (najbliža izvoru). Najpoznatija od svih je svakako Čokićka koja je imala najpovoljniji položaj, a imala je pored nužnog dijela za proizvodnju brašna, i tzv. stan, gdje je boravio mlinar. U knjizi „Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju“ pominje se podatak da u porošlosti na ovom području nije bilo sela koje nije imalo barem jednu vodenicu.Vremenom je prestala potreba za vodenicama, te su one nestajale, nekako nakon rata prestala je da melje i pomenuta vodenica Čokićka odnosno Abadžićka, čiji je vlasnik bio Mešan Abadžić a njegova slika se nalazila na zidu te vodenice.  Ovo je prije svega jedna lijepa stara građevina, koja krasi sve turističke razglednice naše općine. Danas je ona devastirana, i jednino što postoji je par zidova i krov, nažalost stanje je takvo kakvo jeste, obzirom da me to na neki način zaboljelo, ja sam prije nekoliko godina napisao pripovijetku „Uspomena na stari mlin“ u kojoj sam pomenutu vodenicu htio spasiti barem u literaturi. Od dana kada je dio izvora rijeke Toplice uzet za vodosnadbijevanje, njen vodostaj se drastično smanjio, te ona i nije imala dovoljnu snagu da pokreće vodenički kamen. Danas je rijeka ispod biološkog minimuma zbog velikih suša i sve većih potreba vodovoda. Moja saznanja govore da na našem području trenutno radi nekoliko vodenica i to jedna u Gornjim Dubravama, dvije u Višći (jedna je jako popularan Rusov mlin), tri u Gračanici i jedna u Šerićima. U svojoj knjizi „Svjetlost Tatarica“ Alija-Arif Delić pominje da su u prošlosti na Gostelji i Oskovi radile 24 vodenice.

 Imam namjeru da za neki od narednih brojeva „Živiničke hronike“ napišem tekst o svim vodenicama na području općine Živinice, pa i o onima koje ne postoje.Terenskim istraživanjem u narednom periodu želim utvrditi tačan broj vodenica koje su trenutno aktivne, kao i broj vodenica koje su postojale do prije nekih 60 godina.

E.Nišić

Kao prilog ovom tekstu dodajem i ovo svjedočenje moga djeda o vodenici Sejdićki.

Komentariši