Svakome djetetu pripala je neka rijeka da pored nje odraste, u mom slučaju to je rijeka Gostelja. Ta rijeka koja protiče kroz moj Đurđevik, nastaje od dvije manje rijeke Suhe i Zatoče u Stuparima, dužina njenog toka je 28 kilometara, a uliva se u Oskovu na području općine Živinice, u naselju Šarenjak. Sama rijeka Gostelja pripada slivu rijeke Spreče. Izgradnjom brane na rijeci Spreči 1964. godine formirano je jezero Modrac, prvenstveno za potrebe industrujskog tuzlanskog basena. Danas kada industrija ne postoji, i kada su propali svi pokušaji pretvorbe Modraca u turističku destinaciju, ono predstavlja ozbiljan ekološki problem.
Rijeka Gostelja je rijeka brzog toka, što potvrđuje činjenica da je na njoj u prošlosti bilo mnogo vodenica. Danas koliko mi je poznato na Gostelji nije aktivna niti jedna vodenica. Sječa šuma, naseljavanje, uzurpacija riječnog toga, globalno zatopljavanje i slični čimbenici doveli su do toga da se razina vodostaja u ljetnom periodu smanjuje. Po pričanju starijih ljudi, Gostelja je bila do prije nekih 40-50 godina „veća“ rijeka, te se vremenom smanjivala iz godine u godinu. I riblji fond u ovoj rijeci se smanjuje. Poribljavanje na rijeci Gostelji nije vršeno godinama.
Korito ove rijeke je kamenito, a na mjestima se formiraju povremeno pješčane ade. Stručnjaci kažu da su ribe najbolji indikator zagađenja u rijekama, ali isti zaboravljaju da se organizmi vremenom adaptiraju na neke uvijete te postaju imuni na određeni stupanj zagađenja. Ja nisam iz te branše pa i ne mogu dati neku tačniju analizu, ali kao stanovnik Đurđevika, kao neko ko je često pored Gostelje, mogu potvrditi da je ista zagađena i da razina zagađenosti zabrinjava, jer se iz godine u godinu pogoršava.
Najbolji pokazatelj stanja bile su nam poplave u svibnju 2014. godine, kada su rijeke, a među njima i Gostelja poslale opomenu svima nama. Plašim se da tu opomenu nismo razumjeli i da lekciju nismo naučili. Priroda ljudima samo uzvraća odnos koji imaju prema njoj. Priroda je jača od ljudi, to ne zaboravite. Svih dana poplave bio sam uz rijeku, dosta toga sam i snimio, te ostavio jedan dokumentarni trag o rijeci koja me dosta puta nahranila. Nabujala i podivljala rijeka Gostelja izlila se iz svoga korita 14.05.2014. godine, te prvobitno nanijela štetu poljoprivrednim imanjima, a zatim je poplavila kuće u kojima su zarobljeni ostali ljudi, a krajnja granica bilo je prekid putnih i telefonskih komunikacija. Strahovalo se da rijeka ne odnese nedavno izgrađene mostove, koji su ovoga puta položili test izdržljivoti, ali je rijeka odnijela brojne pješačke mostove koji su sagradili mještani kako bi imali prečicu do svojih kuća ili imanja. I takvi mostovi koji u visili na debelim sajlama, imali su svoju vrijednost, jedan od takvih mostova u mjestu Kotornica izgrađen je par dana prije poplava.
Za Gostelju su mnogi prvi puta čuli onda kada je svojim izlijevanjem presjekla putnu komunikaciju Tuza-Sarajevo. Bilo je tužno i teško gledati kako nabujala rijeka uništava ono što su ljudi godinama sticali i gradili. Ali protiv rijeke se nije moglo, ona se samo širila, zarobljavala sve veći broj kuća. Prizor je postajao strašniji kada se voda povlačila u korito, iza nje su ostajali mulj, pijesak, smeće, počupane voćke, oštećene kuće i putevi, te ogroman smrad kojeg su se mnogi plašili.
Iz mulja koji su čistili domaćini izlazile su zmije, pronalažene su uginule životinje i otpad svake vrste. Tada sam po hitnom potupku imenovan i za predsjednika komisije za popis i procjenu šteta na području MZ Stari Đurđevik, pa sam imao priliku da svratim u svaku kuću koja je bila ugrožena poplavom, da porazgovaram sa ljudima koji su često plakali opisujući svoju nesreću. Svi su bili susretljivi i surađivali su iznoseći bitne činjenice koje će mi biti od presudnog značaja za moje procjene. Osim konkretnih i direktnih šteta postojale su indirektne koje je također trebao procijeniti. Trebalo je obnoviti i naknaditi sve, osim volje mnogi nisu imali ništa. Pomagali su im kako susjedi tako i volonteri koji su došli pomoći.
Uništeno pokućstvo, alati, usjevi, popucali zidovi, i par uništenih kuća na dijelu toka u Litvama, bili su ono što se moglo vidjeti tih dana. Dvorišta, imanja i kuće do neke mjere u dovedeni u red. Ali još uvijek ima dosta toga što sjeća na strašne poplave. Posljednja vodenica nestala je u strašnoj poplavi 2001. godine, a bila je to „Trumića vodenica“ kako je narod zvao. Od te 2001. godine, niko ništa nije poduzimao na regulaciji korita Gostelje, pa je ona 13 godina kasnije nabujala strašnije i opasnije. Ni poslije ovih poplava nije poduzeto ništa, osim u dijelu korita u naselju Litve gdje su u potpunosti uništena dva stambena objekta.
Gostelja poslije poplava nije ista, staništa riba su promjenjena, više ne postoje oni stari virovi, dijelovi obala su odlomljeni i razrovani. No, niko ništa ne poduzima. Zašto bi ?
Poplave su na svu sreću iza nas i samo se nadati možemo da se poplave neće ponoviti. Uzročnik poplava najviše smo mi sami. Mnogi će reći da je RMU Đurđevik, glavni uzrok zagađenja rijeke Gostelje. Istina, rudnik zagađuje rijeku, i kad bi on bio jedini zagađivač problema uopće bilo ne bi. Taj rudnik možda i ne bi postojao da nije rijeke, a za ekonomske ciljeve treba mnogo i žrtvovati, ali se šteta od rudnika ne bi ni primijetila ukoliko bi samo rudnik bio nemaran prema rijeci. Rudnik je također pretrpio ogromne štete od minulih poplava. Najveći zagađivač rijeke Gostelje je stanovništvo.
Nekada je to bila rijeka zbog koje se dolazilo na izlete, uz koju su građene najljepše vikendice, rijeka u kojoj se kupalo i koja je bila bogata ribom. Nakon rata, promijenjen je odnos prema rijeci. U nju se bacalo sve i svašta, organski i čvrsti otpad, a prema rijeci Gostelji usmjereni su odvodi fekalnih voda, oni koji su imali imanja uz rijeku zauzimali su njeno korito koje se tako sužavalo. Kada je korito rijeke suženo logično je da će ona kod većih padavina izliti iz korita.
Dok sam bio u osnovnoj školi zadnji puta sam vidio da se neko kupa u Gostelji nizvodno od rudnika, a kupali su se moji školski drugari najčešće kod rudničkog mosta i kod vodenice koju ranije pomenuh. Ne sjećam se kada sam se ja zadnji puta okupao u ovoj rijeci, ali znam zasigurno da je to bilo na području Stupara.
U to vrijeme moj nastavnik, akademski slikar Rahman Šabanović govorio je kako se Gosteljom od Križaljke do Podgajeva može ići pješice, sve sa haube na haubu, sa šporeta na šporet… Tih godina rijeka je bila prepuna automobilskih olupina, friždera i slično, a sve su to bacali ljudi kojima je taj otpad smetao i bio bezvrijedan.
Ponovno je presudio ekonomski momenat, počelo se sa otkupom sekundarnih sirovina za recikliranje, i bez ikakve akcije korito rijeke Gostelje je očišćeno od željeza i njegovih legura u svim oblicima. Zadnjih godina kada više nema bačenog željeza aktuelan je otkup PVC ambalaže, pa se Gostelja postepeno rješava i te vrste otpada iz svoga korita. Ja sam kao što rekoh uz Gostelju odrastao, od njenog nastanka do ušća.
Za sve to kriv je moj djed koji je ribolovac oko 50 godina, i koji se svakog proljeća nađe na rijeci, a kako godine odmiču ulovi sve manje ribe. On daleko bolje od mene poznaje ovu rijeku, i često govori o zagađenju i negoduje zbog toga.
Za spašavanje Gostelje i ostalih rijeka potrebne su akcije širih razmjera, od donošenja zakonskih akata pa do konkretnih eko akcija gdje će volonteri čistiti korito rijeke, i gdje će se na stanovništvo djelovati promidžbenim materijalom u svrhu zaštite rijeke, ali i kaznama za one koji ne poštuju blago koje nam je poklonjeno. U Gostelji se danas niko ne kupa, sve je manje izletnika i ribara, na nekim mjestima širi se i neugodan miris, često je voda zamućena isprianjem ugljena, i svojim zagađenjem doprinosi zagađenosti jezera Modrac. Svaka rijeka nam može biti saveznik ili neprijatelj, na nama je da odaberemo.
Da li od Gostelje želimo i možemo napraviti čistu rijeku, koja će biti naš ponos i od koje nećemo strahovati onda kada kiše padaju tri dana ?
E.N.
