Godinu dana od jednog početka

Prije tačno godinu dana, preciznije 13.01.2014. godine, krenuo sam na teren kako bih počeo prikupljati građu za moju knjigu „Stari nišani u Đurđeviku“. Možda je malo nezgodno da 13. bude datum kada nešto počinjete, ali slučajno je ispalo i da sam elektronsku knjigu objavio 13.05.2014. godine. Odlučio sam istražiti u kakvom su stranju stari muslimanski nišani na području Đurđevika,  i na području koje je Đurđevik kao mjesto obuhvatao u prošlosti. Pitanja na koje je moje istraživanje trebalo dati odgovore bila su:

         Koliko ima starih nišana na našim mezarlucima?

         Koliko su stari tradicionalni nišani?

         Kakvog su oblika stari nišani?

         Koliko ima nišana sa natpisima?

         Koliko ima nišana sa reljefnim ukrasima i koji su to ukrasi?

To su bila neka glavna pitanja, a sve to odlučio sam fotografisati, i zabilježiti video kamerom, prvobitna ideja mi je bila napraviti jedan dokumentarni film koji bi obuhvatao sve lokalitete, ali sam uvidio brzo da se može snimiti serijal, i da svaki lokalitet može biti priča za sebe. Osim ovih glavnih pitanja, u toku istraživanja su se pojavila i neka nova, a koja se nikako nisu mogla zaobići.

1.     Da li postoje neka manje poznata, skrivena groblja ?

2.     Koliko ima oštećenih nišana ?

3.     Koliko je nišana uništeno?

4.     Kako ih sačuvati (spasiti) ?

Napravio sam jako puno fotografija, objavljivao sam ih uglavnom na fb profilu gdje baš i nemam puno ljudi ali važno je to da sam od njih dobio podršku za ono što radim. Prvog dana mog istraživanja otišao sam u Musiće, kod Stare Džamije, gdje sam evidentirao 109 starih nišana, iste sam kasnije u svojoj knjizi i kratko opisao. Dan je bio vedar i snunčan i nije bilo problema pri mome radu, tog dana sam na groblju proveo tri sata, i bio jako zadovoljan urađenim. Pošto sam tada imao vremena sutradan sam nošen snažnom voljom otišao u Živčiće, gdje sam evidentirao 89 nišana, i još neodređen broj odbačenih u jednoj provaliji, ono što sam mogao da razaznam i prebrojim bilo je 15, te sam to uzeo i kao konačan broj. Tek tada sam shvatio koliki je zapravo obim moga rada, na ovom malom prostoru računao sam da ću pronaći ukupno 200 nišana, a krajnji rezultat bio je 503 evidentirana nišana.Dana 15.01.2014. otišao sam na lokalitet nekadašnjeg groblja u podnožju Aljića, gdje sad zaista ne postoje tragovi toga groblja, zato sam u svojoj knjizi i naveo da sam bio i ondje gdje stari nišani odavno ne postoje. Onda je uslijedila jedna pauza pa sam 10.02.2014. obišao mezarja u Fazlićima i Medovićima (Nevrenča), a 26.02. otišao sam u Bašigovce vjerujući da tamo postoji samo jedan lokalitet na kome su stari nišani, ali u razgovoru sa mjesnim imamom, doznao sam da postoji još jedno veliko mezarje. Svoje istraživanje na terenu okončao sam  18.03.2014. godine kada sam obišao tri mezarja u Kovačima. Uz sve to uvidio sam da je neophodno dati što više podataka iz prošlosti Đurđevika, pa sam skoro mjesec dana tražio i proučavao popise stanovništva sa ovih prostora. Sve sam fino objedinio i završio knjigu u planiranom roku, a u svemu je pomogla i video promocija. U vrijeme svoga rada na ovoj temi gostovao sam u emisiji „SPEKTAR“ TV Živinice (koja se emitirala i na TV Vogošća), gdje sam pomenuo svoj rad na knjizi o starim nišanima. A dana 02.04.2014. u dnevnom listu „Avaz“ izašao je jedan tekst o mom radu i zalaganju za očuvanje kulturnog blaga, gdje je jedan poseban pasus posvećen starim nišanima. Knjigu sam završio i objavio na internetu 13.05.2014. godine, neposredno pred strašne poplave koje su pogodile našu zemlju. Samim tim knjiga u samom startu nije promovirana kako bi trebalo i nije odmah zaživjela, obzirom na to, danas je ukupan broj pregleda ove knjige za osam mjeseci od objavljivanja na svim web servisima na koje sam je postavio oko 7.000, a broj pregleda na dokumentarnom serijalu je daleko manji oko 960 pregleda. Zahvalio bih se i ovim putem onima koji su mi pomogli u mome radu, kao prvo mome recezentu Aliji Arifu  Deliću i MIZ Živinice. Ja sam ovdje prije svega mislio lokalno a djelovao globalno putem interneta i drugih medija, koliko sam uspio u svojoj namjeri da svojim djelom probudim svijet o vrijednosti starih nišana i njihovom očuvanju, za godinu dana teško je reći. Pitanje koje mi se postavljalo od strane ljudi koji me poznaju, bilo je koliko ću od svega toga zaraditi, no naravno nisam ni planirao da ću bilo šta zaraditi, samo sam želio istraživati i nešto time postići, zaštitu starih nišana u konkretnom slučaju. Da sam čekao da od svojih knjiga nešto zaradim i da mi neko plati za moj rad, nikada ništa ne bih napravio, samo bih izgubio vrijeme.

Vjerujem da mnogi od vas rijetko i primijete stare nišane, te da je zaista velik broj onih koji ne znaju za njihovu vrijednost, institucije rijetko stavljaju akcenat na to. Čak ako na sebi nemaju nikakav natpis, oni imaju veliku vrijednost. U mome kraju često ih vade iz zemlje da bi oslobodili mjesta za nova grobna mjesta, to je bio glavni razlog što sam odlučio da doprinesem njihovom spašavanju na ovaj način.

 Prije par dana kratko sam svratio na jedan lokalitet u Kovačima i stanje je idalje ne promijenjeno, dakle možda je bilo nekog odjeka i u lokalnoj zajednici po tom pitanju. Stanje u mom životu u odnosu na tadašnje drastično se promijenilo i zaista nemam vremena sada obići ove lokalitete godinu dana poslije, kako bih napravio neke usporedbe stanja. No bez obzira na to, i ovom prilikom želim ponovno ponuditi vam na čitanje moju elektronsku knjigu koja je besplatna, i koja vam se može učiniti zanimljivom i korisnom. Ja sam u svome mjestu evidentirao i opisao stare nišane, za nadati se da će moje djelo podstaći nekoga da evidentira stare nišane u Mostaru, Stocu, Kalesiji, Banovićima…

 Do novih istraživanja i novih knjiga, lijep pozdrav.

STARI NISANI u Djurdjeviku- Emir Nisic by Emir Nisic

 

 

8 komentara

  1. Rad ponekad djeluje tezak i mukotrpan i covjek moze pomisliti da je uzaludan, ali nekad ce neko sa odusevljenjem prebirati po pnome sto si ti uradio. Aferim na trudu. Imala sam neki kraci rad i ja na temu nišana, tačnije obrađivala sam natpise/epitafe/ na ženskim nišanima u Sarajevu u XX stoljecu… Nismo ni svjesni koliko su nišani bitni i koliko ustvari čuvaju o čovjeku nepisanih i nekazanih istina.
    U mome selu ima jedno staro mezarje, imam namjeru da ga istrazim, nisani su okrenuti u smjeru Jeruzalema 🙂 Jedne godine, moj brat, sestra i ja smo čistili njivu u blizini mezarja, i skupili smo na jednu veliku hrpu drvo i lisce i sve sto je zapaljivo i zapalili…U jednom momentu se čuo kao jedan duboki uzdah, hrpa je malo potonula, nakon cega se ogroman plamen vinuo u nebo i zapalio drvo u blizini…Mi smo se izharunili 🙂 ahahah. Poslije sam shvatila da je tu bio mezar, neobiljezen. To je potaknulo moga brata da cijeli lokalitet ogradi drvenom ogradom i na taj način mu dadne značaj. Dok ne dođe neko stručan da taj značaj stvarno i potvrdi.

    Zanima me ovo oko datuma 13. Sta je tu šuhveli?

  2. eto vidis Lovica, mi kolege 🙂 13. je nesretan datum po vjerovanju, ali meni nije bio nikad, letio sam avionom na petak 13. čak, nisam imao nikakvih problema , 13. je rođen i neko jako bitan u mom životu. Hvala ti puno za komentar.

    CafeArt, radim prijatelju moj ko crnac, od jutra do mraka i to u sudu , ima posla uvijek, i sve više, ali ja se barem posla ne plasim, nadam se da si ti dobro

  3. Ne znam nisam istrazivao porijeklo tog vjerovanja, ono je ustaljeno od kad znam za sebe, znam da ljudi koriste 12A iz tog razloga, samo kažem ti ja se ne plašim, dovoljno sam nesretan na bilo koji drugi datum , na bilo kojem drugom broju 😉

  4. Zanimljiva mi je ta tvoja tragika, mislim da si je sebi prikačio kao kakav broš, sasvim neprikladan za tvoje odijelo.
    Ali, nejse, kad malo ostariš, shvatit ćeš da si bezze trošio vrijeme na gluposti 🙂

    To oko broja 13 je jedna od mnogih nevolja masa koja talasa prazne glave da zaglave…

    Jesi li probao naći uzroke svoje, kako ti kažeš, nesrece, mada ja to ne bih, ni u kojem slučaju, tako nazivala?

Komentariši