Vještice

Vještice su simbol straha, našeg folklora, naše demonologije, a često se mogu pronaći u mnogim demonologijama svijeta. To je biće koje ima obilježje realne žene i demona.Po vjerovanjima one žive daleko od sela, na kraju šume, uglavnom žive same.

 

Kako su nam predstavljene u crtanim filmovima, to su uglavnom neke jako ružne starice, kukastog nosa, pogrbljene, sa nekim velikim bradavicama na licu, a koje imaju izrazite moći, te lete na metli. Iako danas suvremene i moderne zemlje, koje su daleko ispred nas (tehnološki, kulturološki, ekonomski…), obilježavaju praznik koji zovu „Noć vještica“ (Halloween, 31.10.), dok se kod nas o vješticama sve manje govori, te one postaju tabu, i samo pominjanje njih smatra se nekim zaostalim vjerovanjem, ili pak haramom (grijehom).  One vladaju znanjima koja nikako nisu poznata običnim ljudima, a svoja znanja i moći stekle su prije svega naslijeđivanjem od starije vještice, njihove majke ili bake, zatim zbog odnosa s đavolom (ljubavni odnos ili sklapanje nekog sporazuma). Često izazivaju vremenske nepogode,kradu mjesec i zvijezde, oduzimaju mlijeko od krava, vladarice su crne magije, pa mogu izazvati teške bolesti i nevolje kod ljudi. Po pričama i mitovima izdvajaju se neke vještice, ali u ruskoj mitologiji najpoznatija je Baba Jaga, vještica koja je živjela u šumi, te je ista pokušala da u svojoj peći ispeče junaka, kojem je pored toga priredila mnoge nevolje. Naši narodi vjeruju da je vješticom mogla postati djevojčica čiji su roditelji prekršili određene zabrane, ako je ista začeta u nečisto vrijeme, ako je majka dojila tri velika petka, ako je rođena u košuljici. U nju se po kazivanju naših starih useli duh demona, dok vještica spava njena duša leti u obliku leptira i čini štetu ljudima. Imaju sposobnost da se pretvore u razne oblike života, kako je to po njihovoj želji, mogu se pretovriti u bilo koju životinju, lijepu djevojku pa čak i u predmet. Ako žele,mogu da izazovu strašnu sušu, grad, da bace čini na koga i na što žele, često su neki pojašnjavali da su svađe u braku, te rastave djelo vještica i njihovih vradžbina. Po nekim svjedočenjima vještice imaju i vampirska obilježja, da recimo noću piju krv ljudima, ili vade djecu iz majčinih utroba, u kuću ulaze kroz dimnjak. Njihova snaga najjača je uoči i tokom Đurđevdana, zatim kada je pun mjesec, kada je olujna noć,na Velike Poklade… One često, noću borave na groblju, gdje vrše pripreme ili sprovode svoje obrede. U davna vremena ljudi su spaljivali vještice, koje su prethodno hvatali u gvožđa (metalne zamke). To isto posvjedočila je i jedna baka vračarica, ispod Miroč planine, sakupljaču narodnih predanja o mitološkom i nepoznatom, uvaženom istraživaču Zlatimiru Pantiću, koje je on priblilježio u svojoj knjizi. Ljudi su se borili protiv vještica onako kako su znali, najčešće bi ukoliko bi sumnjali na neku ženu iz njihovog susjedstva, prvo pratili istu, te nalazili načine kako da je onemoguće u njenim radnjama. Uoči Đurđevdana ljudi su stražarili noću u svojim štalama, kako bi dočekali vješticu koja bi došla da oduzme mlijeko stoci, najčešće bi istu ranjavali klinom iz pluga ili glogovom motkom, a ponekad i vilama, te bi sutradan gledali koja žena ima povrijeđenu ruku ili nogu, na taj način bi prepoznali vješticu. Nosili su bijeli luk, da bi se zaštitili od vještica, te je poznato da one ne podnose smilje i tamjan. Predmeti koji su postavljeni naopako, također su prepreka za vještice, a bezbijedni su bili oni koji su rođeni u tzv. "muške dane“ (ponedjeljak, utorak, četvrtak i petak). I po vjerovanju Zapadnih Slovena postoji noć vještica, koja je zapravo skup vještica na nekom brdu gdje se one sastaju s đavolima, kada priređuju gozbe i orgije uz vatru, na praznik sv. Jana.Vještice se za ovaj svoj skup pripremaju po vjerovanju naroda na taj način što se namažu čarobnom mašću, izgovaraju čaralicu, i onda jašući na metli (rjeđe lopati,brezovom štapu) dolete na odrđeno zborno mjesto, koje je u pravilu u nekom bespuću, gdje ih niko neće noću vidjeti. Zapadni svijet ovome prazniku je poklonio veliku pažnju, te mu se raduju ponajviše djeca koja idući od vrata do vrata, traže od susjeda slatkiše, ispred kuća se stavljaju bundeve koje svijetle, i cijela kuća se pretvara u pomalo zastrašujući ambijent, ovaj praznik prilika je da se prodaju razni predmeti koji imaju veze sa obilježavanjem ove noći, te se u porodičnoj atmosferi pričaju strašne uglavnom izmišljene priče. Zadnjih godina sam primijetio da određen broj omladine i kod nas obilježava Noć vještica, prije svega tako što ambijent u svojim sobama ukrase svijećama, bunedevama, te oblače kostime vještica, mumija, i svega onoga što liči na demonsko i zastrašujuće. Neki naši ugostiteljski objekti organiziraju party za Noć vještica, ali sve to s ciljem kopiranja zapada, dok recimo, ta ista omladina i ne zna ulogu vještica u našoj mitologiji.

Emir N.

 

Literatura/vrela:

         Slovenska mitologija, enciklopedijski rječnik

         Sloveni u dalekoj prošlosti,Valentin V. Sedov

         Tako je bilo očiju mi, Zlatimir Pantić

         Treće oko, magazin

         www.starisloveni.com

3 komentara

Komentariši