Puračić 2007.

Od igle do Yamahe

 

  Vašari,koride i teferiči su dio naše kulture,takvih se stavri ne smijemo stidjeti.To su prilike mnogima da se provedu,najedu,napiju ili pak kupe nešto.Već dugi niz godina u Puračiću se odražava nadaleko poznati vašar koji traje cijela 3 dana.Na vašar dolaze prodavači iz cijele BIH ali nerijetko i iz okolnih zemalja.Na vašaru se može pronaći,vidjeti i kupiti sve i svašta.

 

   Puračić je jedna jako lijepa stara čaršija sa jako zanimljivom istorijom,privi puta se spominje 1249.godine ali treba vjerovati u činjenicu da je postojalo i prije.Godine 1878. Austro-Ugarska u Puračiću izgrađuje pilanu kojom je potpomogla razvoj samog Puračića ali i okoline.Puračić se može pohvaliti i činjenicom da je imao osnovnu školu još 1886.godine što je bila rijetkost u ovom kraju BIH.Već 1893. god. Puračić postaje općina , a od 1955. Puračić nažalost gubi taj status i postaje dio općine Lukavac,a samim tim dobiva prefiks: mjesna zajednica.Ja u Puračić zbog njegove ljepote i podsjećanja na davna vremena navratim i bez vašara.Pijaca se u Puračiću odražava svakog četvrtka još od 1824. godine a kasnije su održavani i godišnji dani pijace a već dolaskom Austro-Ugarske vašar dobiva ovo ime a odražava se 12.,13. i 14. oktobra , ove godine su to bili dani Bajrama pa je to bio razlog za još veće veselje.

     Široka je lepeza proizvoda koji su se ove godine našli u ponudi.Cijene su izuzetno povoljne , čak i bagatelne.Posjećenost je svake godine sve veća.Nije mi trebalo puno da se odlučim za posjetu vašara.Trebalo se samo naoružati novcem, zato što se sve plaća.

     Parkinga hvala dragom Bogu ima , i košta od 2-3KM.Na sve strane prodavači sa raznom robom,kupci,prosjaci.Razgladaju ljudi od štanda do štanda dok prodavači na sav glas hvale robu sa svih strana se čuje : „Hajmo narode…“ a izbor šarolik kao i cijene.Može se eto kupiti dobra košulja za 5KM, ima i vunenih čarapa,ćilima,tepiha,jako dobrih kožnih jakni iz Visokog.Ne znaju oči gdje bi prije pogledale,što bi rek'o naš narod.U toj masi naroda može se vidjeti i poneko poznato lice sa TV ekrana ili pak neko iz komšiluka.Ja sam sreo svog starog poznanika Aliju kome sam još iz daljine primijetio osmijeh na licu.Poslije pozdrava,i prepičavanja u kratkim crtama gdje je ko i šta radi , nastavili smo svaki svojim putem.Mene ipak najviše privalače štandovi sa muzičkim materijalima,koji se ovdje nude po super cijenama od 2KM za CD a DVD se može kupiti za 1,5-2KM, a VHS kasete koje polako izlaze iz upotrebe koštaju 0.50 KM po komadu.Momci mogu gledati cure, a cure momke,poznata je činjenica da su rađane mnoge ljubavi za sve ove godine od kad je vašara.Ako nekome treba TV prava je prilika da ga tu i nabavi , ima čak i kućanskih aparata.Raznog voća,povrća,halve,ćevapa, jegnjećeg pečenja, ma ima svega što duša poželi.Meni su ipak najviše zaokupile kuće u ovoj čaršiji , koje  sjećaju na neka davna vremena, neke su iz austro-ugarskog perioda, neke su ipak našeg staro-bosanskog stila,neke obnoveljene neke napuštene i ruševne.Nije čudno što na ovakvoj“ manifestaciji“ ima jeftinih hlača već što vjerovali ili ne ima i knjiga.Ako neko zaželi neku uspomenu iz Puračića,može se recimo fotografisati , sa nekim od prijatelja, sa teletabisom ,jašući na pony-ju,ili onako sam,ekspres fotografije na licu mjesta,cijena 5KM. Šatori sa muzikom uživo su priča za sebe,gostuju najpoznatije izvorne grupe ali i nove zvijezde narodne muzike,sjedi pod šator naruči,slušaj,gledaj,uživaj,sva zgoda kako reče jedan od konobara.Ma koliko se ja ili neko drugi trudio da spomene  što više stvari sa vašara,uvijek će mu promaći neka.Eto recimo da ima sve ono što čini jedan vašar i još više od toga.Treba dosta vremena da se obiđe i vidi sve a ogladni se brzo,onda izvoli pa biraj sudžuku,suho meso,hamburger,ćevape,a top ponuda je jagnjeće pečenje od 10 KM a ima ga i po 20 KM što je ipak bolja varijanta za kupovinu.Primijete se i redovi pred javnim WC-om koji se naravno naplaćuje.Vidjeli ljudi i u tome biznis, čega se još neće sjetiti pomisli čovjek dok mu misao prekine neko ko mu stane na nogu, neko se izvine, neko ne.Ko hoće najbolje da upozna naš narod neka ode na neko slično okupljanje,bolja slika o nama mu nije ni potrebna.

Kad evo ti ga čovjek prodaje Yamahu , cijena 4000EUR , da li je našao kupca nije mi poznato.Dođe i do verbalnih sukoba između prodavca i kupca,razlozi su mnogobrojni. Ko voli da se okuša u igrama na sreću ima priliku.Neko kupuje šargiju,violinu,harmoniku,frulu, dakle i za takve ima robe.Kupaca ima svih profila đaci,studenti,radnici,doktori,profesori,voditelji,pjevači,zanatlije,gazde pa i novinari (profesionalci ali i amateri).Mene su prvo od šetnje po vašaru zaboljele noge a poslije i leđa, pa su mi tek tad u uši dopirale riječi onih narodih medicinara koji prodaju neke kreme za bol u leđima na koje daju i garanciju.Vrećice pune, kazaljka sata zagazila u kasno popodne,bol u leđima sve je jači što je bio znak da bi se polako trebelo krenuti kući.Ovaj vašar sam kao i mnogi napustio zadovoljan i sa osmijehom na licu.

     Napisati izvještaj o jednom vašaru je nemoguće,teško je to i onima što prave  izvještaje za neku od TV kuća jer kamera ne može prenijeti jedinstveni miris najbolje janjetine i miris jesenjeg zraka iz Puračića.Na odlasku sam se pozdravio sa ovom starom čaršijom uz obećanje da ću doći i sledeće godine.A onaj ko se nije našao tu ove godine  mnogo je propustio.

 

 

Emir Nišić-SOKO

2 komentara

Komentariši