Na jezeru Modrac

Nekada se mislilo da će jezero Modrac biti velika turistička atrakcija , ali
se jezero pretvorilo u nešto čemu se nismo nadali. Jezero Modrac koje smo nekada zvali i “more” pretvorilo se u izlog otpada koji dolazi iz okolnih rijeka.

Cijele sedmice čekam vikend , a kad vikend dođe onda ne znam gdje bih potrošio svoje slobodno vrijeme . Najrađe bih otišao negdje da gledam trku ali šta u ovo doba godine? Vrijeme je većinom nikakvo , malo pada kiša zatim padne snijeg pa se otopi i na kraju dođu dva sunčana dana i sve opet ispočetka. Stotinu je mjesta gdje bi čovjek mogao otići ali ničega da se sjetim. Nedjelja je , jutro nekim čudnim načinom govori da bi dan trebao biti lijep , pa neću valjda ostati i sjediti u kući?Odjednom se sjetih ljepote jezera Modrac na kome sam nekada ne tako davno vidio dosta ljepote. Odlučih ponovno otići tamo. Sjedam u auto i krećem , veselim se ponovnom viđenju jezera koje je u mene oduvijek ulijevalo neko strahopoštovanje. Prije sam bio čest posjetilac jezera ali se nikada u njemu nisam okupao. Jezero se prostire na tri općinske teritorije :Tuzlansku , Lukavačku i Živiničku. Bio sam na sve tri i s koje god strane gledali jezero ono je prelijepo, ipak najviše sam bio na dijelu koji pripada općini Tuzla to mi je ujedno i najdraži dio tako sam odlučio baciti pogled baš s tog dijela. Dok se približavam jezeru koje se polako razotkriva u daljini radujem se sve više. Od Husina pa sve do jezera vodi vijugavi put koji je nekada bio u jako dobrom stanju a sada ga jedva prepoznajem , nekada je bio okružen šumom na jednom dijelu što je davalo neku fantastičnu sliku. Sada je slika potpuno drugačija šuma je na mjestima sasječena da bi se sagradile kuće. Dolazim do izvorišta po kojem je i mjesto u kome se nalazi dobilo ime “Kiseljak” . Tu sam nekada dolazio da točim mineralnu vodu koja je sigurno jedna od najboljih koje sam probao. Baš tada kada sam ja dolazio na izvorištu je uvijek bila velika gužva pa se jedva dolazilo na red. Sada nigdje nikoga , možda poneko navrati da natoči par litara čisto iz znatiželje . Konačno sam na onom uskom asvaltiranom putu dok s moje lijeve strane između drveća polako proviruje jezero. Stao sam i oslušao tišinu i pogledao zaleđeno jezero . Eh ,kakav divan prizor. No u zraku se osjeti neki čudan miris , ma nije to miris to je nešto kontra od toga. Pitam se šta to smrdi? Smrdi otpad koji se baca u rijeke koje se ulijevaju u jezero. Sramota je to svih nas koji živimo uz obale tih rijeka u kojima smo se nekada kupali i pecali , danas nam te rijeke služe kao kanalizacija… A hoćemo mi u Evropsku uniju i hoćemo još štošta , fino je to što težimo ka tome ali ruku na srce nismo spremni za takve poduhvate.
Iako je jezero zaleđeno na površini leda se nalazi gomila plastičnih flaša , i ne samo flaša može se tu vidjeti i štošta drugog.
Ponovno bacam pogled u daljinu i primjećujem da na Živiničkoj strani leda skoro i da nema . Prilazim jezeru ali sa dozom straha , strah u mene uliva pomisao na broj ljudi koji su izgubili život u ovom jezeru . Zato se ja nikada nisam okupao, od sada se naročito ne bih okupao zbog silne priljavštine koja se nalazi u jezeru.Baš tog dana kada sam bio na jezeru , desila se još jedna tragedija , utopio se čovjek . Nakada je bila aktuelna priča da dole na dnu jezera spava neka aždaha ili nešto tome slično pa guta ljude. U onim poslijeratnim godinama ovo su jezero zvali “Bosansko more” a na Neum niko nije ni pomišljao. U tim godinama jezero je bilo puno turista iz skoro svih krajeva BIH a nije rijedak slučaj bio sresti nekoga iz inosranstva. Tada je posao na jezeru cvjetao. Jezero je mnogima davalo nadu za bolju budućnost. Znam samo da je svakoga ljeta na jezeru sve manje turista i izletnika. Neki su to uvidjeli pa su htjeli da u potpunosti iskoriste potencijal jezera, htjeli su vjerovali ili ne grad napajati pitkom vodom iz jezera! Svima je to bilo smiješno i suludo pa su pojedni pokretači tog projekta pred TV kamerama pili vodu iz jezera kako bi dokazali da je voda potpuno čista odnosno zdrava za piće.
Koliko je okolnom stanovništvu jezero donijelo dobrog toliko je donijelo i lošeg, jezero nam sada služi kao deponija u kojoj će se rijetki okupati ovoga ljeta.Okolnim mješanima je oduzeto mnogo zemlje koja je hranila njih i njihove porodice da bi se napravilo jezero. Čim malo otopli doći će i ribari da malo zabace , kažu da je ribe na Modracu sve manje. Nikakvo čudo , neće ni ribe više da dijele svoje stanište sa flašama , limenkama, kesama, elektronskim i hemiskim otpadom … Uskoro će i Prvi maj a obale bi trebale biti pune izletnika. Ja ću se odlučiti ipak za neko drugo izletište, ovdje sam došao samo da se prisjetim ljepših dana kada je ovdje bilo izuzetno malo smeća. Došao sam ovdje da vidim ljepotu a vidio sam nešto sasvim drugo. Napuštam jezero i ostavljam ga da se polako budi iz zimskog sna. Ako niko hitno ne poduzme nešto po pitanju jezera ko zna šta bi sve moglo biti . Hitno treba pripremiti ozbiljan paket ekoloških mjera koje zna se koštaju mnogo ali će nam u protivnom donijeti mnogo toga , možda je te mjere ne moguće sprovesti . Opet će se jezero zagaditi i to ubrzo. Znam ja nas , j… ti nas .

Emir Nišić

FOTKE

Komentariši