Brgule i stećci

Prvo ću da krenem od onog vremena kada sam se počeo zanimati za stećke. Bilo je to u proljeće 2000. godine od kada sam s velikom ljubavlju prišao tim nadgrobnim spomenicima. Uvidjevši da me stećci mnogo zanimaju , otac mi reče da on zna za jednu prelijepu nekropolu stećaka u selu Brgule . On je za te stećke saznao tokom rata kada je u okolini Brgula branio našu zemlju od agresorskih snaga. Često mi je pričao o jednom stećku koji ga je posebno zadivio i obećao mi da ćemo nekada otići u posjetu Brgulama. Nikada nismo imali vremena otići sve do prije neki dan kada smo ulovili slobodan dan i krenuli u selo koje je jedno od posljednjih sela u BIH dobilo električnu energiju. Brgule su smještene na oko 700 metara nadmorske visine. Tokom rata ovo malo selo bilo je prvo od linije razgraničenja. Do Brgaula smo došli makadamskim putem , koji vijuga i vodi nas do sela u kojem su nekada živjeli naši preci Bogumili. Dok idemo putem divimo se ljepoti I bogasvu krajolika , a oko nas se zelene šume Bosanske. Možda bi veća pustolovina bila otići u Brgule na vlastitim nogama , tada bi doživljaj prirode bio potpuniji , možda ću to sebi priuštiti drugom prilikom. Primijetili smo veliki broj stabala šljive koja nažalost nemaju ploda. Ovce koje pasu pored puta bile su iznenađene našom posjetom , valjda zato što smo jedni od rijetkih posjetilaca ove zabiti. Meni se baš sviđaju takve zabiti jer mi se čine idealnim mjestima za život umjetnika koji žele stvarati u netaknutoj prirodi. Čas gledam onaj put , čas gledam gustu šumu I pomislim kako bi se ovdje osjećao putnik namjernik zatečen u hladnoj noći , uz potpuni “užitak” zavijanja vukova , mislim da bi svako u takvoj situaciji osjetio strah. Već dolazimo do prvih napuštenih i do temelja srušenih kuća , tišina i mir obitavaju na tome predjelu. Vozimo se dalje ,dok željno čekamo da vidimo bar prvu kuću , dok se po glavi mota misao da smo skrenuli na pogrešan put. Put se na momente uzdiže , spušta , krivuda …Kad smo sa jednog uzvišenja ugledali selo imali smo razloga za radovanje. Onda otac poče da priča o svojim ratnim poduhvatima pa , ovdje su bile vježbe , ovdje smo bili na pripravnosti , na onom gore brdu sam ja bio… Ulazeći u selo iznenađujuće nas je gledala jedna žena primjetivši da smo “stranci” , ona se siguro pitala: što bi neko dolazio u ovo selo kada i mi sami želimo otići iz njega samo kad bi znali gdje..Daleko od grada , bez pošte , ambulante , diskoteke , kafića, pozorišta , škole žive ljudi boreći se za bolje sutra samo to bolje sutra nikako da dočekaju. Ja takvim ljudima skidam kapu . Nisu napustili svoje selo u kome čak i sunce sija drugačije nego li bilo gdje na ovom svijetu. Zatim ugledah stećke koji su bili podjeljeni u nekoliko privatnih posjeda. Mještani Brgula o stećcima vode brige i nijadan još nije uništen . To bi nam moglo reći da su pomenuti ljudi veoma kulturni jer vode brigu o našoj kulturnoj baštini. Onaj stećak o kome mi je govorio otac je gotovo kockastog oblika , veoma masivan . Za njega se veže jedan zanimljiv detalj. On se nalazi u dva posjeda. Pitate se kako ? Ograda ga dijeli na dva dijela , nije presječen samo ga dotiče ograda sa dvije strane. Ova činjenica potvrđuje koliko su stanovnici brižni prema stećcima. Pomenuti stećak neko bi pomjerio ili čak razbio jer ionako ne služi ničemu ali ovdje je napravljen izuzetak , stećak ostaje ali granica imanja se zna. Stećci na ovoj nekropoli su raznovrsni , uspravni I ležeći , zastupljeni su mnogobrojni oblici , ima ih petnaestak. Dan je bio prohladan I nikog od domaćina nismo zatekli vani osim dvoje djece koja su se igrala kraj puta . Škole nemaju pa djeca po nekoliko kilometara pješače do četverogodišnje škole u Kuljanu , a na putu djeca znaju susresti svakojake životinje. Već poslije četvrtog razreda moraju u Đurđevik ili Stupare , stavrno imaju poteškoća kada je u pitanju obrazovanje. Sretnete li koga putem ljubazno će vas pozdraviti. Za egzistenciju se snalaze kako znaju , uzgajaju stoku ili su zaposleni negdje . Bog je dao ljepotu ali od te ljepote se nikako ne može živjeti , možda bi I moglo samo treba puno uložiti kako bi nam seoski turizam oživio. Već mi se svidjelo u Brgulama ali morali smo poći. Obećao sam sebi da ću ponovno doći , a stećci će sigurno čekati…

SLIKE ovdje

Emir Nišić

3 komentara

  1. Ja sam u Brgulama bio pre rata i bilo je to divno selo a sada ….
    Ako te zanimaju stećci imaš dve divne lokacije koje ti nisu daleko jedana je iynad sela Meorača prvo selo u Olovskoj opštini a druga je na relaciji Križevići-Solun na imanju pokojnog Mirka Krče. Pozdrav od zemljaka

Komentariši