Zdrav život u prelijepoj prirodi

Svi mi zaslužujemo odmor. Neko više neko manje. Otišavši na svoj odmor , unaprijed sam znao da će to biti itekako lijep i nezaboravan provod u skoro netaknutoj prirodi. Obzirom da sam žestoki protivnik mora nasuprot tome sam zagovarač i uživaoc seoskog turizma. Za svoju dušu sam pronašao jedno idealno mjesto u kome bi se dobro mogao osjećati samo veliki ljubitelj prirode. Tu nema ni struje a kamo li čega drugog. Postoji nekoliko brvnara koje služe kao vikendice . Brvnare su uređene i postavljene po predjelu sa velikim ukusom. Između njih vijuga potok. Okružene su crnogoričnom šumom. Za potpuniji užitak tu se nalazi i jedno jezerce površine 300 m2 . U tom jezercetu ležim na dušeku i uživam u miru i tišini. Povremeno se okupam u toj biserno čistoj vodi koja je prava rijetkost u širem okruženju jer teško je vidjeti nezagađenu vodu. Impresionirajuća je i ljepota potoka koji teče preko kamenih stijena i žubori karakterističnim zvukom. Zdrav život u prelijepoj prirodi bio bi slogan za ovaj turistički potencijal. Kako je sve počelo ? Pa nekada davno tu je bio izgrađen mlin koji je kasnije preuređen u vikendicu , nedugo zatim izgrađeno je još par zanimljivih brvnara i posjete su krenule. Pošto tu postoji mlin prava bi šteta bila neisprobati ga , pa smo samljeli domaću pšenicu od koje je kasnije profesionalni kuhar napravio pšeničnu pogaču pa je poslužio uz obilje svojih specijaliteta. Žeđ bi ovdje neki gasili sokom ili pivom , ja najradije čistom izvorskom vodom. Izvor Gornjac vijekovima je na istom mjestu baš na parceli na kojoj su i ostali pomenuti sadržaji. Kafa skuhana u kombinaciji sa tom izvorskom vodom je posebna i jedinstvena. Kada bi pala noć zapalio bih svijeće. Tama svuda oko nas , a mi se družimo duboko u noć . U tami se sijenke igraju i prikrivaju prelijepu sliku šume i jezerceta. Na odmor sam obavezno ponio knjigu i čitao uz svjetlo svijeće. Zatim na spavanje , a spavanje je potpuno drugačije nego bilo gdje. Naviknut na buku automobila ovdje sam teško podnostio ”tišinu” koju bi prekidao žubor potoka. Probudivši se u noći mogao sam vidjeti mrak , tada bih vidio kako zapravo izgleda crna boja. Oči širom otvorene ali situacija potpuno ista kao da su zatvorene, bukvalno se ne vidi ni prst pred okom. Nebo prepuno zvijezda okolo mene mrak i šuma , svetla nema na kilometar osim onog koje je proizvod baterije koju držim u ruci. Buđenje ! Što ranije to bolje ja sam se budio oko 5:00 i to s razlogom. Za mene bi neprocjenjiva šteta bila ne vidjeti i osjetiti svježe jutro u tom prirodnom okruženju. Sjedim na terasi vodenice i gledam kako se drveće budi , primjetim kako se jezerce proteže dok potok sigurno nije spavao. Udišem svjež i čist zrak divim se životu i prirodi. Onda na red dolazi jutarnja kafa uz nezaobilaznu priču kako je ko spavao . Ko tu doživi jutro saznat će šta znači ”dobro jutro” . Nisam se mogao oduprijeti iskušenju zvanom ” čitanje knjige na čistom jutarnjem zraku” . Kada bi već sunce počelo da sija sve jače i jače bacio bih se u jezerce koje bi bilo itekako hladno . Poslije doručka rijetko bi ko pomislio na more . Neometani od ikoga možete se kupati i sunčati do mile volje . U miru se može igrati i šah ili naći neku drugu zanimaciju. Svako će shvatiti da tu i tišina zvuči posebno pa bi poslije jednog boravka poželjeli i drugi . Ljepota i miris života u prirodi morali su prestati jer se moralo poći . Nije mi to bio prvi boravak na tom mjestu ali neće ni posljednji zbog toga što svaki puta otkrijem nešto novo.

Emir Nišić

8 komentara

Komentariši