beats by dre cheap

O Puračiću



Sasvim iznenada ekipa JavorTV uputila se u Puračić, došli smo prije svega u posjetu dragom prijatelju Željku Krivokapiću, pa je bilo lijepog razgovora, jer Željko je mogu slobodno reći ljudska enciklopedija i legenda ove nekadašnje čaršije u kojoj se svuda vidi sjaj starih vremena još iz doba kada je Puračić bio općina.

Željka i nas vežu neke iste ljubavi, prema tehnici, prema motociklima i starim automobilima, a to je i više nego dovoljno da s nekim budete prijatelj, a vjerujte mi, naš domaćin ima prijatelje po cijelom svijetu. Mi smo odlučili da ponesemo kameru i barem iz ruke snimimo kako protiče jedan martovski dan u Puračiću. Bio je četvrtak, a to je ovdje pazarni dan, istina mi smo došli nakon pijace, pa nismo mogli zabilježiti gužvu kakva je inače tokom trajanja pijace.

Pijaca u Puračiću postoji od 1824. godine, a otvorio je Husein-kapetan Gradaščević. Ovo staro mjesto od 1955. godine pripada općini Lukavac, a Puračić je postao općina 1893. godine, i bio je to sve do pedesetih godina prošlog stoljeća. Prva džamija ovdje je sagrađena 1672. godine, a malo je i većih gradova koji se mogu pohvaliti činjenicom da su prvu školu imali 1886. godine! Samo mjesto i danas odiše duhom stare bosanske čaršije, u kojoj ponekad izgleda da je vrijeme stalo.

Ovdje je 1878. godine izgrađena pilana, a dvije godine nakon toga u sklopu pilane otvorena je kuglana da bi radnici tu trošili svoje slobodno vrijeme.

I svašta je nekada imao Puračić, recimo prvu uličnu rasvjetu 1931. godine, a 1933. prvo javno kupatilo. O bogatstvu nekadašnjih stanovnika Puračića, svjedoče stare orunule kuće, neke su izvanredni primjeci begovskih kuća stare bosanske arhitekture, ali ima tu i nekoliko lijepih vila sa početka 20. stoljeća, koje imaju gipsane ukrase na fasadama, lijepe terase, zanimljive krovove, ali sada su krovovi oronuli... Lijep izgled Puračiču daje i aleja lipa koja je koliko mi je poznato zasađena preko potoka koji je ucijevljen i prekriven.

Ono što je sinonim za Puračić svakako je vašar koji se održava od 1825. godine, od 11. do 13. oktobra, to je naveći vašar u našem kraju na kojem se može nabaviti sve od dugmića do krupne stoke, zatim to je prilika da se čuje lijepa pjesma, da se proveseli, pojede pečenje, kupi halva, ibrik, sač, sjekira, zemljani lonac ili pak suhomesnati proizvodi... Puračić je i danas čaršija, barem za mene, iako godinama gubi svoju važnost, i nekada je bolje ne uspoređivati šta je Puračić bio nekada a šta je sada, jer čovjek se jedino može razočarati i zapitati a zašto je to tako?

Vatrogasno društvo ovdje je osnovano 1951.godine, zatim tu je i napuštena zgrada na kojoj stoji natpis „Dom narodnog zdravlja Lukavac, Sektorska ambulanta Puračić“, a sudeći po dizajnu i stanju natpisa može se pretpostaviti da isti datira iz šezdesetih godina. Nekada su redom bile zanatske radnje, aščinice, brijačnice, kahve... a danas je malo toga ostalo, jedino se mogu pohvaliti činjenicom da imaju tri aktivna moto kluba, jer u Puračiću možete primijetiti jako puno motocikala. Proizvode se ovdje i danas najkvalitetniji kazani za rakiju ili pak pekmez. Ovdje se održava tradicionalna likovna kolonija, a nekada je Puračić bio poznat po festivalu narodne muzike na kome su svoje prve nastupe imali neki od danas popularnih pjevača. Ne smijem zaboraviti pomenuti puračićkog pjesnika Avdu Mujića, koji je bio organizator i festivala narodne muzike, ali i brojnih večeri poezije. Danas u centru Puračića, na fasadi nekadašnje pekare koja više ne radi, stoji spomen ploča u čast pjesnika Avde Mujkića, za bistu valjda nije bilo sredstava. U Puračiću živi slavni slikar, zapravo kipar Ćamil Osamanović, a pored njega tu je još nekoliko živih slikara i pjesnika, tako da je kulturni život u Puračiću još uvijek kvalitetan. Pekara koja podsjeća na neka stara vremena, a koju pomenuh, radila je, sjećam se, prije nekih desetak godina kada sam navraćao u Puračić, a zanimljive su dvije brijačnice sa starim namještajem koje još uvijek rade, iako nemaju kičasti sjaj modernih salona, ali nadasve veću ljepotu i draž koja privlači ljude poput mene.

O samom Puračiću može se još mnogo pričati, iako su topot konja i kočija koji su nekada prolazili ovim ulicama zamijenili zvuci motocikala i automobila, ja eto ispričah ovo da bih ljudima koji možda nikada nisu bili u Puračiću stvorio sliku ovog lijepog mjesta. A vi ukoliko imate priliku posjetite Puračić, barem zbog pijace ili zbog vašara, tako ćete barem na kratko osjetiti čari starine i ljepote koju ćete rijetko gdje pronaći. Na odlasku naš prijatelj Željko mi dade drvo na kojem mu obećah naslikati neki motiv iz Puračića. Obećanje moram ispuniti, a to će biti povod da se ponovno vratim ovom mjestu koje je prepuno tradicije i meraka koji su lijek za umjetničku dušu.
Emir N.

Emir Nišić
http://emirnisic.blogger.ba
09/03/2019 18:09