Emir Nišić

priče, knjige, narodna mitologija i demonologija

05.03.2015.

Grob/groblje

Grob je vječna kuća još po najstarijem vjerovanju naših naroda. U prilog toj činjenici govore i srednjovjekovni nadgrobni spomenici stećci, koji liče na kuću. Grob je sveto mjesto koje se poštuje i za koje se vežu mnogobrojna predanja u našem narodu. On mora biti označen, u prošlosti grobovi nisu imali tako često epitafe, jer su ljudi bili nepismeni. Uglavnom su grobove razlikovali vizuelno, prema udaljenosti od ograde groblja, od nekog stabla, po nekom ornamentu i slično. Često su na grobovima postavljani određeni simboli, prvenstveno su to vegetativni, geometrijski, animalni i religijski simboli. Najčešći oblik nadgrobnih spomenika kod nas je krstača, zatim križ, i nišan sa turbanom. Groblje je spoj ovoga (prolaznog) i onog (vječnog) svijeta, i Slaveni su vjerovali da se svijet živih i mrtvih prepliće. Groblje je mjesto na kome se sahranjuju mrtvi, ono je uglavnom udaljeno od sela, a za skoro svako groblje vežu se priče o prikazama, đavolima, karakondžulama, duhovima... Treba reći da su groblja razvrstana po konfesionoj pripadnosti, što ipak ne mora biti slučaj, jer postoje „mješovita“ groblja, na koja se sahranjuju mrtvi različitih vjerskih pripadnosti. 

 Kaže se da zle vile žive na groblju. Groblja često posjećuju žene koje se bave crnom magijom, jer je groblje kao stanište duša umrlih predaka snažan izvor magijskih dejstava. U najopasniju i najstrašniju grupu magijskih rituala spadaju oni koji se obavljaju na groblju. Postoji mnogo obreda oko smrti, sahrane, i samim tim vjerovanja i poimanja groblja. U Kini su recimo svoje mrtve farbali bijelom bojom kako bi bili sretni na onom svijetu. Negdje se mrtvi, kao što znate, spaljuju, a negdje u domorodačkim plemenima Afrike i Azije, mrtve ostavljaju divljim životinjama. Kod nas se još od davnina vjeruje se da postoje dvije skupine mrtvih, oni koji su umrli prirodnom smrću, te su se kod njihove sahrane ispoštovali svi rituali. Drugoj skupini pripadaju utopljenici, samoubice, ljudi umrli pod čudnim okolnostima, te oni kod čijeg pogreba nisu poštovane običajne norme. Ovakvi pokojnici često su se vraćali među žive te im nanosili razne nevolje. Kako to često kažu naši ljudi, duša umrlog luta 40 dana na ovom svijetu, dok ne ode na drugi, vječni svijet. Zato i muslimani i katolici i pravoslavci kod nas poštuju tih 40 dana, tzv. četeresnicu, na razne načine, ostavljajući upaljeno svijetlo na kući tokom tih 40 dana, ne sjedajući na pokojnikovo mjesto u kući, odnoseći hranu na grob, učenjem tevhida, davanjem parastosa i slično. U drevnim kulutama kao što je egipatska, umrle faraone su sahranjivali sa raznim dragocjenim predmetima, zatim sa njihovim podanicima i slično, jer je vjera u zagrobni život bila na veoma visokom nivou. Sličnih slučajeva je bilo i kod nas, pa mogu slobodno reći da ih još uvijek ima. Desi se da pokojnika sahrane sa nekim njemu bliskim i važnim predmetom, muzičara sa instrumentom, čovjeka odanog vjeri sa nekim vjerskim predmetom ili knjigom, majstora sa alatkom i slično. Samim tim, događalo se da se grobovi otkopavaju i pljačkaju ; npr. grobovi kraljeva i veleposjednika, jer su oduvijek postojale legende da su sahranjivani sa zaltnicima, a ljudska pohleda jača je od svega. Razumljivo je da se pogrebni običaji prije svega razlikuju među vjerskim konfesijama, ali osim toga, postoji mnogo različitih rituala u samim obredima u zavisnosti od podneblja. Sigurno je da su neke karakteristične životne i povijesne okolnosti nametnule vjerovanja i obrede u određenoj sredini. U nekim krajevima dešavalo se da kum postavlja slamu oko groba kako bi olakšao duši put na onaj drugi svijet, te se to naziva „kumova slama“.  U Jasenici, tj. u Šumadiji kada su pripremali drveni krst za umrlo dijete taj krst su oblačili u odjeću koje je dijete za života nosilo, te je tako odjeven krst nošen ispred pogrebne povorke. U skoro svim krajevima na kojima danas žive potomci starih Slavena, može se čuti predanje da preko mrtvaca ne smije preskočiti neka životinja, naročito mačka, jer postoji strah da se pokojnik time ne bi pretvorio u vampira. U svim religijama na našim prostorima postoji stroga zabrana skrnavljenja grobova, bilo čijih, pa čak i ateističkih. Grob se ne smije gaziti nogama, niti se sa groblja simije ubirati cvijeće. Dešavalo se, a i danas se dešava da neko za života odabere mjesto za svoj grob. Najčešće su pokojnici sahranjivani u mjesna groblja, nešto manja su bila porodična groblja, a dešavalo se da zbog nekog razloga grob bude sam i udaljen od mjesnog groblja. Po starim vjerovanjima, u mjesno groblje se nije mogao sahraniti samoubica, razvratnik, utopljenik i slično, jer su se seljani plašili kazne u vidu poplava, grada, suše i slično. Grobovi imućnih ljudi, junaka, vjerskih velikana, obilježavani su na poseban način, te se i nalaze na nekim posebnim mjestima. Primjer za to su turbeta kod muslimana. Turbe je zapravo mauzolej poluotvorenog ili zatvorenog tipa, podizana su posebno važnim ljudima, najčešće slavnim borcima. Vjerovalo se i to da ako je iskopani grob premali te ga treba proširiti (ako se ne bi mjerilo naravno)  kad dođe sanduk, onda će iza pokojnika ubrzo umrijeti neki njegov blizak rođak. Negdje se na sahranama nariče i kuka, negdje se glasno plače, a opet, negdje je običaj da se sahrane proprate sa što većom tišinom i što prije. Sve ima svoj protokol, ko prvi baca grumen zemlje na sanduk, ko ga spušta, ko stoji s koje strane, ko nosi sanduk,  ali o tim obredima dao bi se napisati dosta obimniji rad. Prvo se na grob postavlja privremeni drveni spomenik, a nešto kasnije najčešće godinu nakon smrti postavljaju se trajni nadgrobni spomenici od kamena. Na grobove umrle nekrštene djece nekada su stavljali grane od jasike, a često iste i palili. Ljudi su vjerovali da zemlja sa groba ima magična svojstva, te istu koriste ponajviše vještice. U mom kraju se vjeruje da tu zemlju ne valja donositi kući, na obući ili odjeći. Svako groblje ima svoj kodeks ponašanja, da tako kažem, tačno se zna da se u muslimanska groblja pri ulasku prouči El-Fatiha za dušu svih umrlih u tom groblju, zatim se tačno zna šta se na groblju smije raditi a šta ne. Istočni Slaveni nemaju običaj da se na groblju pozdravljaju sa dobar dan i do viđenja, da se ne bi ponovno sastajali na groblju. Cijelo selo se brine o održavanju groblja, pa su ona često uređena, dok postoje zapuštena groblja, a razlozi za to su brojni. Izmiještanje nadgrobnih spomenika i grobova strogo je zabranjeno kao i svako uznemiravanje mrtvih. Stoka se ne smije izvoditi na pašu u groblja, a diljem Srbije utemeljeno je vjerovanje da je zabranjeno sjeći drveće na groblju, jer duše pokojnika se neće moći odmarati u njihovom hladu i jesti njihove plodove. Kako vjeruju Makedonci i Bugari, a takva vjerovanja nailazimo i po selima Bosne i Hercegovine i Srbije; mrtvi noću ustaju iz sanduka, te šetaju po groblju i međusubno se posjećuju. Jedna šaljiva narodna priča kaže da je neki pijanac idući noću kroz groblje sreo nekog čovjeka koji mu se pridružio, te ovaj pijani reče neznancu :

-Baš lijepo što sam te sreo, da ne idem sam. Mene je uvijek strah ići kroz groblje.

A na to će mu reći ovaj:

-I mene je bilo strah, kad sam bio živ.

O grobljima postoje razna predanja, i priče strašne i nevjerovatne. Neki su viđali kako noću iz groba izlazi vatra, neki su čuli krike, neki viđali čudovišta, neke su čudovišta čak napadala. Ako se baš noću mora proći pored groblja, najbolje je kažu izgovarati molitve ili se krstiti. Također negdje smatraju da mrtvaca dok ga nose ljudi, na groblju dočekuju duše onih koje je on ispratio na put bez povratka. Groblja se posjećuju masovno na određene dane : blagdan Svih svetih , Zadušnice, Trojice, uoči Bajrama i slično. Dan Svih svetih u nekim oblastima Hrvetske naziva se  „prvi Božić“. Postojao je običaj u Bosni i Hercegovini da se uoči Ramazankog bajrama stari nišani okreče u bijelo, te da na Bajram osvanu bijeli i čisti. Kod Srba se zadušna jela na groblju nude komšijama ili prosjacima za duše umrlih. Ranije sam pisao o bajanju na groblju, o vampirima, tako da ću sada to izostaviti, ali ću reći da se ljudi plaše rupa na grobovima, jer vjeruju da odatle izlaze vampiri, te rupe zatrpaju kada ih vide, ili na njih stave glogove grane. Za udubljenje u grobu vjeruju da je znak da će uskoro umrijeti neko iz familije pokojnika na čijem je grobu udubljenje. U istočnoj Srbiji nekada su tjerali zmaja koji sprječava padanje kiše, tako što bi muškarci na groblju zapalili veliku vatru te oko nje igrali bez odjeće. Mnoga groblja imaju svoje nazive: tursko, vojno, mađarsko, grčko, cigansko, staro groblje, svatovsko, mramorje, jehudijsko groblje, bogumilsko itd... Poštovanje koje se nekada iskazivalo prema grobljima kao velikoj svetinji i današnje poštovanje drastično se razlikuje. Ako nekoga zanima nešto više o muslimanskim grobljima, može puno toga doznati u mojoj knjizi „Stari nišani u Đurđeviku“.

 

Emir S. Nišić

 

Literatura:

-Slovenska mitologija enciklopedijski rečnik

-Treće oko, magazin

-www.starisloveni.com

Emir Nišić

Andrea

LINKOVI
SOKOartTV

EMIR NISIC. BLOG.HR
KIDO - alfa i omega za racunare

INMEDIA.BA

Živinička hronika

YUGOPAPIR
ALIJA ARIF DELIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BIH
Ćiro Truhelka

NARODNA MITOLOGIJA

Đurđevdanske čaralice

Aveti,Anđeli

Bajanje

Blagovijest

Vodenica/Vodeničar

Vile

Vještice

Vampiri

Breza

Gluho doba

Glog

Gost

Grad

Lapot-ubijanje staraca

Grob/groblje

Kumstvo

Zločin Šefke Hodžić

PRVI DIO

DRUGI DIO

Moje omiljene knjige:
Aleksandar Hemon
-Pitanje Bruna

Abdulah Sidran
- Sarajevski tabut
- Morija

Miljenko Jergović
-Inšallah , Madona , inšallah

Alma Lazarevska
-Smrt u muzeju moderne umjetnosti

Zija Dizdarević
-Prosanjane jeseni ,
-Blago u duvaru

Ivo Andrić
-Travnička hronika,
-Priča o vezirovom slonu ,
-Prokleta Avlija
-Znakovi pored puta
-Na Drini ćuprija

Irfan Horozović
-Talhe ili šedrvanski vrt

Mirsad Mustafić
-Sjećanje na Srebrenicu
-Krvava šamija
-Rastanak u Potočarima

Branko Ćopić
-Doživljaji Nikoletine Bursaća ,
-Bašta sljezove boje ,
-Osma ofanziva,
-Ne tuguj bronzana stražo,
-Vuk Bubalo,
-Ljubav i smrt,
-Surova škola,
-Rosa na bajonetima,
-Magareće godine
-Ognjeno rađanje Domovine
-Gluvi Barut

Nedžad Ibrišimović
-Knjiga Adema Kahrimana ,
-Braća i veziri ,
-Nakaza i vila,
-Ugursuz

Vitomir Lukić
-Odlazak starog rezbara

Arsen Dedić
-101 pjesma

Ćamil Sijarić
-Drvo kraj akova,
-Kuću kućom čine lastavice

Petar Kočić
- Pripovijetke

Alija Nametak
-Trava zaboravka
- Sarajevski nekrologij
- Ramazanske priče

Halid Kadrić
-Ptice nevještih krila

Šaban Fejzić -Šobi
- Preko bola

Skender Kulenović
- Pjesme

Hasan Kikić
-Bukve
-Provincija u pozadini
- Ho-ruk

Ahmed Muradbegović
Ponos

Alija Arif Delić
1. Priče za djecu
2. Žubor Islama
3. Zavičaj me čini pjesnikom
4. Preobražaj začarane svijesti
5. Ljubav zemlje i čovjeka
6. Duša starog Kalesa
7. Svjetlost Tatarica

Danilo Kiš
-Grobnica za Borisa Davidovića

Ljerka Lukić
-Snoviđenje

Ivo Andrić Lužanski
-Gdje san spava

Refik Bulić
-Sihirbazica i šejtansko kolo

Hazim Tulumović
-Odgovor bratu

Ruža Tomić
- Ratni dnevnik
- Igra sudbine
- Crtice iz ratnog djetinstva

Ćazim Sarajlić
- Vrt glinenih golubova


Edhem Mulabdić
-Na obali Bosne

Mehmed Đedović
-Jecaji na mjesečini

Stevan Sremac
-Pop Ćira i pop Spira
-Ivkova slava
-Zona Zamfirova

Karel Čapek
-Dnevnik iz Engleske

Sanela Kuko
-Priča, ja i gorki badem

Sanijela Matković
-Partitura sna
-Otisak srca

Milovan Glišić
-Glava šećera

Globe




Moje knjige
DOMAVIA
Emir Nišić- Domavia, 2011.

SUTISKA I BOBOVAC
Emir Nišić- Sutiska i Bobovac, 2012.

PRIČE JESENJEG LIŠĆA
Emir Nišić- Priče jesenjeg lišća, 2013.

STARI NIŠANI
Emir Nišić- Stari nišani u Đurđeviku 2014.

SLIKE SUDBINA
Emir Nišić- Slike sudbina 2015.


MOJI FAVORITI
Evropejka u raljama života
KRIMINAL U VLASTI
Florence
Voli me i ne voli me.
Hemija života
Osećanja. O. Sećanja.
spagosmail
Gracias a la Vida
Superpenzioner
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
UvijekSlugaNikadGospodar
Lovac u žitu
Don't be like the rest of them, darling
Ruhovi
San o jednoj ženi
Bit će svega čega nema, nemoj ono što se mora..
Titomanija
Apsolviram na sebi
Ispod neba
Potraži me.. ♥
INSPIRED BY INSPIRATION
Žulj na duši
Inalcanzable como estrella.
Blog before time
i will love you till the end of time
Postmodern Nachrichten 2017
Malo me ljubila. Malo ubila.
* bol jednog unutrašnjeg svemira
Crtice o vječnom
Čudo u zemlji Alisa.
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
Pozor: Jasan stav!
Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
I don't wanna miss a thing
Još jedan (ne)običan blog.
Somewhere Out There
u luksuznoj udobnosti hotela
burek
Recenzija zivota
Noći su najgore ツ
Dernière danse
dnevnik jedne kurtizane
Bosna preko Oceana
fragmenti vremena elTangoTango
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
u Haosu je Red..
Ljubav prema Allahu i Poslaniku...
the story of a girl
Jedna ljubav, jedna sudbina.
Svijet oko nas
više...

BROJAČ POSJETA
127700

Powered by Blogger.ba