Emir Nišić

priče, knjige, narodna mitologija i demonologija

29.09.2014.

Vile

Najčešće pominjano biće u našoj demonologiji, zasigurno je vila.To je demon za kojeg se vežu uglavnom lijepe stvari i vjerovanja. Ponajviše priča i predanja vezuju se za vile, priče kažu da se one nalaze uz potoke, vodenice, jezera, oblake, šume i tome slično. Vile uglavnom pomažu ljudima, a često se zaljubljuju u mladiće, konjima pletu pletenice, i mogu se pronaći u epskim pjesmama.

 

Vile su simbol skoro svih svjetskih mitologija, pa tako i naše. To su mlade djevojke, zlatne ili crvene kose, često bujnih grudi, sa magarećim, konjskim, kravijim ili pak kozijim kopitima (nogama). Neke se vile po potrebi pretvaraju u pticu ili baku. To su osvetoljubiva bića, koja se često osvete čovjeku ako im nanese neko zlo. Naši narodi im u epskim pjesmama daju ženska imena. Najpoznatija vila u srpskoj epskoj poeziji zasigurno je vila Ravijojla. U srednjovjekovnoj Bosni vilom su smatrali kraljicu Katarinu, jer se poput vila oblačila u bijelo i jahala prelijepog konja, te obilazila svoje podanike u selima Mijakovićima i Dragovićima koja se nalaze u blizini grada Bobovca, te djeci dijelila zlatnike. Po nekim narodnim vjerovanjima vile su rano preminule djevojke koje nisu odživjele svoj vijek na zemlji, te nisu doživjele važne životne događaje, kao što su svadba, porod i slično. Ljudi koji su viđali vile najčešće su ih opisali kao mlade, vitke, prelijepe djevojke, rapuštene kose, ponekad sa zlatnim pojasom oko struka, te krunom na glavi. Vjeruje se da muškarac može oženiti vilu ako joj ukrade i sakrije odjeću i krunu, iz kojih ona crpi svoju snagu, tada se ona predaje njemu i postaje mu žena, takve vile često bježe od svojih muževa ostavljajući mušku djecu. Ljudi često kažu da se vile rađaju od rose, a za vile oblakinje tvrde da se one rađaju u oblacima. Vile igraju kolo i pjevaju, najčešće oko izvorišta i potoka, u kasnoj noći, te onaj ko naiđe na vilinsko kolo treba biti oprezan da ga ne primijete, da ih ne bi uplašio. One satima igraju svoje vilinsko kolo, a ta mjesta na kojima su igrale kolo obraste gljivama ili nježno-zelenom mekom travom. Njih čovjek može i prizvati, tako što će zapaliti vatru u blizini nekog potoka, i svirati u drevni instrument, najčešće frulu, te će one kada čuju svirku njemu prići. Poput mnogih demona i vile se pri svom kretanju njišu. Često se u predanjima kaže da vile imaju i krila, uglavnom su to neka manja krila, pojedini smatraju da baš u krilima leži njihova snaga. Po jednom svjedočenju iz knjige “Tako je bilo,očiju mi” pod naslovom “Verenica sa onoga sveta”; jedan muškarac je imao strašne nevolje sa vilom, koja se u njega zaljubila još dok je bio dječak i čuvao goveda na Miroč planini. Kada je otišao u grad ona se pretvorila u djevojku, te se on u nju zaljubio, kada je poginula u prometnoj nezgodi, dolazila mu je noću i bila nekako stvarna, to ga je mučilo, te se obratio nekoj vračarici koja ga je oslobodila vile. Postoji nekoliko podjela vila a najčešće se one dijele na dobre i zle, bijele (katoličke) / plave (pravoslavne) / žute (jevrejske) / crne (romske) ; gorske, oblakinje, vodene vile, rusalke, samovile…

Mjesta na kojima žive vile udaljene su od ljudi, jer one ne vole biti uznemiravane, to su najčešće planine, stijene, pećine, jame pod zemljom, izvori i jezera, stare vodenice, dok vile samodive žive na drvljaniku. Najčešća mjesta na kojima su ljudi viđali vile su: ivica šume, obale rijeka ili potoka, na drveću, na udaljenim pašnjacima. One se mogu zaplesti u grmlje, te onaj ko ih oslobodi i odmrsi kose iz grmlja, postaje često njohov miljenik, pobratim, a nerijetko i ljubavnik. U odnosu da period dana u kojem su ljudi najčešće viđali vile to su bili: noć, sumrak, zora, za vrijeme mladog ili punog mjeseca, a najčešći dan bio je petak, a od praznika izdvajaju se: Blagovijest, Spasovdan i Uskrs.

O njihovom nastajanju postoje oprečna mišljenja u zavisnosti od predjela; u Srbiji najviše vjeruju da se rađaju na drveću na taj način što vila zatrudni od jutarnje rose, u Crnoj Gori kažu da se rađaju u travi, a u Bosni i Hercegovini vjeruju da su vile plod ljubavi između vile i zmaja, dok postoji zanimljivo vjerovanje da u vilu mogu pretovriti i lijepu novorođenu djevojčicu. Najstarija vila je Hristova sestra koja se hvalila da je ljepša od brata, pa je Bog prokleo. One su smrtne kao i ljudi, a u davna vremena kada pada kiša i grije sunce djeca su radosna vikala : “rodila se vila”. Negdje se pričalo da se vile rađaju ispod duge. Vila još uvijek ima, kažu ljudi, na Miroč planini, zatim na Velebitu, i na stijenama u Hercegovini. One se plaše ponekad vuka, i izuzev toga slove za neustrašive, vjeruje se da poznaju ljekovita svojstva biljaka, te da doje svoju djecu. Od meni poznatih predanja, za koja vjerujem da su istinita izdvaja se ono koje mi je ispričao Jusuf Mujić iz sela Kovača (koje je iznad srednjeg toka rijeke Spreče), po njegovom doživljaju, vilu je sreo kao mali dječak, dok je boravio ispod jednog drveta, prilikom čega su njegovi roditelji obrađivali zemlju, bio je gladan i uplakan, tada je iz šume iz pravca potoka, prišla neka crvenokosa djevojka koja ga je podoila i ponovno otišla u šumu.  Po njegovom sjećanju, to je bila izrazito lijepa djevojka, i on se toga doživljaja sjećao i u starosti, pažljivo opisujući detalje. Izuzev toga, i meni su vile odsjekle repić koji sam imao kao mali, o čemu sam već pisao u svojoj pripovijetci. U prilog mome vjerovanju u vile doprinijelo je i to da sam ostatke njihove kose pronalazio u šumama, zapletenu među granama, to je bila čudna kosa, u vrhu je bila crna, i svakim centimetrom je poprimala drugu nijansu idući prema crvenoj, a na svojim krajevima je bila potpuno bijela. Priču o vilama sam čuo i u Podravini, od moje prijateljice Marijane, koja mi je ispričala da je njen djed, inače vodeničar, drugovao sa vilama, koje su noću pratile njegove kočije do kuće. I u ovom kazivanju one su bile odjevene u bijelo, te nevjerovatno lijepe. To je bilo otprilike pedestih godina prošlog stoljeća, a Marijana reče da je s njom u školu išla neka djevojčica koja je često pričala o svojim susretima sa vilama. Priče o vilama mogu se čuti u svim krajevima, mada naši ljudi drže najčešće da su one izmišljene. Najčešće se hrane medom i mlijekom, a vole jesti hranu koju je čovjek sakrio. Osim toga vile vole konje, često ih jašu, ili im prema narodnim predanjima pletu pletenice. Vile pomažu ljudima, tako što ih često liječe, mogu ljude darivati zlatom, srebrom, donose im sreću i dobre prinose na poljima. Kao što sam već pomenuo vile se zaljubljuju u ljude, najčešće su to pastiri. Ako se naljute vile mogu ljudima poslati bolest, osakatiti ih, ili čak ubiti. Čak su i zavidljive, te ne trpe da su ljudi po nečemu bolji od njih, najčešće kažnjavaju ljepotu, lijep glas i slično. Da bi se zaštitili od vila ljudi su nekada poštovali neka pravila, recimo nisu pili vodu uzetu poslije zalaska sunca, nisu ležeći pili vodu i slično. Kada sretnu vilu ljudi su se krstili, a sve kontakte s njima ljudi su čuvali u tajnosti u strahu od viline osvete. Današnji ljudi kažu da vila više nema, te da su one nestale s pojavom vatrenog oružja, tek možda postoje negdje u morima, ili u planinama (kao što je epska Miroč planina). Ljudi u Hercegovini žale zbog nestanka vila te smatraju da je njihovim nestankom nestalo blagostanje i sreća. Jedan od rodova vila su Rusalke, to su demoni koji dolaze na zemlju, u periodu Rusalne nedjelje (nastaje 20.05.) poslije praznika Trojice, a to su duše umrlih djevojaka koje nisu dočekale svoju svadbu, ili su to djevojke koje su umrle u Rusalnoj nedjelji. Po predanju rusalke su mlade i lijepe djevojke, nage ili u bijeloj odjeći, velikih grudi koje zabacuju preko ramena, a negdje kažu da su čupave kao vještice, stare i pogrbljene, crne i dlakave, imaju grudi kao kamenje, a u rukama drže štap. Njihovoa staništa su: groblje, pored vodenica, na raskrsnicama, na drveću i slično. Ponekad znaju doći u kuću u kojoj su nekada živjele, tamo sjednu iza peći ili u kut. Poslije proteka vremena kojeg su one trebale odživjeti na zemlji, one odlaze na svoja mjesta u vječni smiraj: u grob, u nebo ili u more. Mjesta njihovog boravka smatrana su granicom između prolaznog i vječnog svijeta. Rusalke prvenstveno izazivaju bolest, donose olujno nevrijme, sušu, obilne kiše ili grad. Narod vjeruje da one nadziru ljude tokom Rusalne nedjelje, pa one ljude koji se ne drže ritualnih zabrana one namame u vodu, u pusta bespuća, pa ih dave ili golicaju do smrti, uništavaju im pređe, kradu konce i platna, odnose dojenčad. One vole da se kupaju u vodi, češljaju kose, pletu vijence, pjevaju i igraju kolo u žitnim poljima. Da bi se zaštitili od rusalki ljudi su tokom Rusalne nedjelje, poštovali mnoge zabrane: nisu u tom periodu radili na njivi, nisu krečili zidove i peć, nisu preli i tkali, nisu odlazili po drva u šumu. Večeru za njih su domaćini ostavljali posljednjeg dana Rusalne nedjelje, na pomoćnoj zgradi ili drvetu pored kuće. Pongdje se vjeruje da su rusalke vodeni demoni,t e da su to djevojke koje su se utopile. Ukoliko bi ih neko vidio mogao bi ostati nijem, ili bi dobio zanos igranja.

U suvremenom dobu još uvijek su očuvana predanja o vilama, te se o njima često prave tv-emisije, a širok prostor zauzele su u našoj literaturi, u svakodnevnom govoru. Vila je oličenje ljepote, vladarica je muške mašte i naše mitologije, izraz za koji se većinom vežu lijepe i dobre stvari.

 

Emir N.

 

Literatura/ vrela :

-Slovenska mitologija, enciklopedijski rječnik

-Tako je bilo, očiju mi , Zlatimir Pantić

-www.starisloveni.com

Emir Nišić

Andrea

LINKOVI
SOKOartTV

EMIR NISIC. BLOG.HR
KIDO - alfa i omega za racunare

INMEDIA.BA

Živinička hronika

YUGOPAPIR
ALIJA ARIF DELIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BIH
Ćiro Truhelka

NARODNA MITOLOGIJA

Đurđevdanske čaralice

Aveti,Anđeli

Bajanje

Blagovijest

Vodenica/Vodeničar

Vile

Vještice

Vampiri

Breza

Gluho doba

Glog

Gost

Grad

Lapot-ubijanje staraca

Grob/groblje

Kumstvo

Zločin Šefke Hodžić

PRVI DIO

DRUGI DIO

Moje omiljene knjige:
Aleksandar Hemon
-Pitanje Bruna

Abdulah Sidran
- Sarajevski tabut
- Morija

Miljenko Jergović
-Inšallah , Madona , inšallah

Alma Lazarevska
-Smrt u muzeju moderne umjetnosti

Zija Dizdarević
-Prosanjane jeseni ,
-Blago u duvaru

Ivo Andrić
-Travnička hronika,
-Priča o vezirovom slonu ,
-Prokleta Avlija
-Znakovi pored puta
-Na Drini ćuprija

Irfan Horozović
-Talhe ili šedrvanski vrt

Mirsad Mustafić
-Sjećanje na Srebrenicu
-Krvava šamija
-Rastanak u Potočarima

Branko Ćopić
-Doživljaji Nikoletine Bursaća ,
-Bašta sljezove boje ,
-Osma ofanziva,
-Ne tuguj bronzana stražo,
-Vuk Bubalo,
-Ljubav i smrt,
-Surova škola,
-Rosa na bajonetima,
-Magareće godine
-Ognjeno rađanje Domovine
-Gluvi Barut

Nedžad Ibrišimović
-Knjiga Adema Kahrimana ,
-Braća i veziri ,
-Nakaza i vila,
-Ugursuz

Vitomir Lukić
-Odlazak starog rezbara

Arsen Dedić
-101 pjesma

Ćamil Sijarić
-Drvo kraj akova,
-Kuću kućom čine lastavice

Petar Kočić
- Pripovijetke

Alija Nametak
-Trava zaboravka
- Sarajevski nekrologij
- Ramazanske priče

Halid Kadrić
-Ptice nevještih krila

Šaban Fejzić -Šobi
- Preko bola

Skender Kulenović
- Pjesme

Hasan Kikić
-Bukve
-Provincija u pozadini
- Ho-ruk

Ahmed Muradbegović
Ponos

Alija Arif Delić
1. Priče za djecu
2. Žubor Islama
3. Zavičaj me čini pjesnikom
4. Preobražaj začarane svijesti
5. Ljubav zemlje i čovjeka
6. Duša starog Kalesa
7. Svjetlost Tatarica

Danilo Kiš
-Grobnica za Borisa Davidovića

Ljerka Lukić
-Snoviđenje

Ivo Andrić Lužanski
-Gdje san spava

Refik Bulić
-Sihirbazica i šejtansko kolo

Hazim Tulumović
-Odgovor bratu

Ruža Tomić
- Ratni dnevnik
- Igra sudbine
- Crtice iz ratnog djetinstva

Ćazim Sarajlić
- Vrt glinenih golubova


Edhem Mulabdić
-Na obali Bosne

Mehmed Đedović
-Jecaji na mjesečini

Stevan Sremac
-Pop Ćira i pop Spira
-Ivkova slava
-Zona Zamfirova

Karel Čapek
-Dnevnik iz Engleske

Sanela Kuko
-Priča, ja i gorki badem

Sanijela Matković
-Partitura sna
-Otisak srca

Milovan Glišić
-Glava šećera

Globe




Moje knjige
DOMAVIA
Emir Nišić- Domavia, 2011.

SUTISKA I BOBOVAC
Emir Nišić- Sutiska i Bobovac, 2012.

PRIČE JESENJEG LIŠĆA
Emir Nišić- Priče jesenjeg lišća, 2013.

STARI NIŠANI
Emir Nišić- Stari nišani u Đurđeviku 2014.

SLIKE SUDBINA
Emir Nišić- Slike sudbina 2015.


MOJI FAVORITI
Evropejka u raljama života
KRIMINAL U VLASTI
Florence
Voli me i ne voli me.
Hemija života
Osećanja. O. Sećanja.
spagosmail
Gracias a la Vida
Superpenzioner
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
UvijekSlugaNikadGospodar
Lovac u žitu
Don't be like the rest of them, darling
Ruhovi
San o jednoj ženi
Bit će svega čega nema, nemoj ono što se mora..
Titomanija
Apsolviram na sebi
Ispod neba
Potraži me.. ♥
INSPIRED BY INSPIRATION
Žulj na duši
Inalcanzable como estrella.
Blog before time
i will love you till the end of time
Postmodern Nachrichten 2017
Malo me ljubila. Malo ubila.
* bol jednog unutrašnjeg svemira
Crtice o vječnom
Čudo u zemlji Alisa.
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
Pozor: Jasan stav!
Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
I don't wanna miss a thing
Još jedan (ne)običan blog.
Somewhere Out There
u luksuznoj udobnosti hotela
burek
Recenzija zivota
Noći su najgore ツ
Dernière danse
dnevnik jedne kurtizane
Bosna preko Oceana
fragmenti vremena elTangoTango
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
u Haosu je Red..
Ljubav prema Allahu i Poslaniku...
the story of a girl
Jedna ljubav, jedna sudbina.
Svijet oko nas
više...

BROJAČ POSJETA
127700

Powered by Blogger.ba