Blagovijest
Blagovijest- Blagovesti
Često autori navode da je ovo jedan od najznačajnijih pravoslavnih praznika. Blagovijest nastupa 25.03. (odnosno 07.04. po julijanskom kalendaru), ovaj praznik u manjoj mjeri obilježavaju i Katolici (Navještenje Gospodinovo). Svoju simboliku praznik Blagovijest ima i kod Muslimana u Bosni i Hercegovini. Ovoga dana je kako kaže crkveno učenje arhanđel Gavrilo (Gabrijel) došao Djevici Mariji i obavijestio je o Isusovom rođenju. Blagovijest ima svoj značaj i u narodnom kalendaru po kome ovaj praznik predstavlja početak proljeća, buđenje zemlje, a taj dan iz zemlje izlaze zmije, žabe, miševi i razni inesekti.Ovo je i dan buđenja pčela, kao i medvjeda iz zimskog sna. Naši stari su vjerovali da zima traje do Balagovijesti, pa su u čast dolaska proljeća obavljali mnogobrojne obrede. Rusi su vjerovali da su Blagovijesti pobijedile zimu. Kažu da iz zemlje na Blagovijest izlazi toplina, a dan se produži za onoliko vremena za koliko bi ptica mogla devet puta da svije i odvije gnijezdo.Jedan od zanimljivijih obreda bio je dočekivanje roda sa juga. Neki su čak pekli kruh u obliku rodine noge, onda su djeca vani bacala taj kruh u vis, pa ga ponovno hvatala i pri tome dozivala rode. Taj kruh bi poslije podijelili sa ukućanima, ili samo djeci, a bilo je slučajeva da su ga stavljali u rodino gnijezdo. Ovo je bio dan puštanja pčela iz košnica, naši bi stari pčelari namazali medom otvor na košnici (trnka- nekadašnja košnica), a onda bi ih puštali otvarajući otvor ključem ili klinom sa pluga koji su ranije ponijeli. Onda bi kadili košnice dimom od zapaljenih krpa i balege, kako pčelama ne bi dolazile zmije i miševi. Magijski rituali kojim su se tjerale zmije i oduzimala njihova moć morali su se obaviti baš na Balgovijest. Pored žena vještih magiji koje su obavljale rituale ovakvog tipa, čak su domaćice ili pak djeca prije izlaska sunca (ili u zalazak sunca ) na Blagovijest išli oko ograde udarajući u neki metalni predmet. Vjerovalo se da će se zmije držati na distanci do onoga mjesta do koga se čuo zveket metala.Bio je i nekih zabrana na Blagovijest, sve u zavisnosti od lokaliteta do lokaliteta, govorili bi recimo „nevalja se na Blagovijesti spominjati zmije ili guštere“. Nije se na Blagovijest smjelo raditi u bašti, brati zelen (a posebno mladi luk), nije valjalo nešto vući po zemlji, hvatati stoku za rogove, uvlačiti konac u iglu (posebno kod Muslimana u Bosni), uzimati iglu ili vreteno u ruke.Da bi od kuće otjerali muhe i druge insekte, na Blagovijest su u Bosni palili vatru od otpadaka i balege, ispred kuće, a negdje bi i preskakali preko te vatre, što je trebalo ojačati tu „magijsku“ radnju. Na ovaj praznik praktikovala su se gatanja i bajanja vezana za tjeranje uroka, nečiste sile pa i vještice. U Bosni i Hercegovini te Srbiji, vjerovali su da se vještica može prepoznati baš na Blagovijest.Kao zaštitu od vještica praktikovali su hodanje oko kuće u sumrak sa svijećom na Blagovijest, s lijeva na desno, te prosipali proso. Naši preci su na ovaj dan voljeli biti lijepo obučeni, sa novčanikom punim novca, jer su vjerovali da će im tako biti cijele godine. Ponegdje se na ovaj praznik zabranjivao svaki rad, govorilo se kako na Blagovijesti „ni ptica gnijezdo ne svija“. Posebno je bilo zabranjeno „dirati“ zemlju na ovaj dan. Od Blagovijesti se moglo započeti sa sjetvom kukuruza, vjerovao je narod. I danas su se zadržala mnoga vjerovanja i gatke vezane za ovaj praznik. Poznato je da i Muslimani u Bosni i Hercegovini obilježavaju Blagovijest, prije svega jer je sama Blagovijest opisana i u svetoj knjizi Kur'anu gdje se kaže : „I kada Meleki rekoše: «O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio i bolju od svih žena učinio.» «....O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu Mesih biti, Isa, sin Merjemin, biće viđen na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevici, a i kao odrastao i biće čestit» - ona reče: «Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me nijedan muškarac nije ni dodirnuo,» - «Eto tako» - reče – «Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to kaže: «Budi !-i ono bude.» Izuzev toga, Muslimani u Bosni su zbog svojih korijena dugo zadržali tradiciju poštovanja ovog praznika, dok danas po njemu samo gataju u vezi sjetve i vremenskih prilika.
E. Nišić
Literatura:
- Slovenska mitologija, enciklopedijski rječnik
- Kur'an, Al' Imran, aj. 42,45-47
- Katolički kalendar