Emir Nišić

priče, knjige, narodna mitologija i demonologija

02.05.2014.

Đurđevdanske čaralice

Naša narodna mitoligija jedna je od najbogatijih na svijetu, probamo li malo zaviriti u seharu naše etnologije, otkrit ćemo nevjerovatne stvari. Jurjev, Jurjevo, blagdan sv. Jurja, Đurđevdan, slava sv. Đorđa, Đurđevo, Đurđovdan i kako ga već sve ne zovu, pada 06. maja (23. aprila po starom kalendaru), a obilježavaju ga mnogi narodi, prije svega Pravoslavci, Romi, Katolici i Muslimani, s tim da su Muslimani običaj obilježavanja ovog dana u našim krajevima napustili 1960- tih godina, ali nisu napustili vjerovanje u magične moći povodom ovog blagdana.

Katolici ovaj blagdan obilježavaju 07. maja, a kod starih Slavena to je bila kalendarska granica prve polovine godine (đurđevsko polugođe). Kod Slavena ovo je i stočni praznik, ili dan prvog istjerivanja stoke na pašu. Po nekom logičnom slijedu, Đurđevdan je i praznik pastira, kada oni sviraju ili baju životnjima da bi ih zaštitili od zmija, vukova i slično.

 Mnogo je običaja vezanih za ovaj praznik kod nas u Bosni i Hercegovini, recimo, običaj je uvijek bio da se na Đurđevdan usaje rano i ide u priodu gdje bi se pekla jaja, meso i odmaralo sa porodicom i prijateljima. Tu su brojni rituali: skupljanje omahe, umivanje njome, bajanje stoci... Ovo je kod Muslimana promijenjeno za Prvi maj, jer njihova vjera i ne pominje ovaj praznik, već su ga obilježavali vjerovatno njegujući tradiciju svojih korijena ili su se solidarisali sa svojim susjedima, a Đurđevdan je predstavljao i svojevrstan dolazak toplijih dana, pa je ostalo predanje da se od Đurđevdana smije spavati i vani. Đurđevdan je  važan element u narodnom kalendaru, gdje oni određuju sjetvu ili okopavanje nečega oko ili poslije Jurjeva, zatim po njemu računaju izvođenje stoke na ispašu u planinu i slično.Zabilježeni su slučajevi ženidbe na ovaj dan, tako da sudeći po tome tako nešto nije zabranjeno. Negdje u muslimanskim selima ovaj praznik se zove i Omaha, jer su tog jutra ispod vodenica skupljali omahu, kojom su se umivali ili kupali, što je i danas čest ritual na ovaj praznik. Danas se u svrhu obrane od čaralica i bajalica, uoči i za vrijeme Đurđevdana veš nosi naopako, ili se nose amajlije i tome slično. Žene koje se bave vračanjem ili bajanjem, kod nas se nazivaju: vještice, vračarice, bajalice, sihirbazice, gatare, čvare i činilice.

Đurđevdan ima snažno obilježje u narodnoj mitoligiji, što je ostalo do današnjih dana. Sve babe vračarice, koje se još uvijek bave starim zanatom gatanja, skidanja uroka, bajanjem, spravljanjem gatki, predskazivanjem budućnosti i slično, reći će vam da su vradžbine, gatke i magija najjače uoči Đurđevdana. Osim njih, crnu magiju su spravljali i sasvim obični ljudi u Bosni i Hercegovini, dok bi oni koji nisu vični tome ono što žele najčešće prepuštali vračaricama da to urade za neku naknadu, najčešće vračajući komšijskoj stoci, ili cijeloj kući protiv koje imaju nešto, spravljaući vradžbine na jaje, razne krpice, krv, perje, mrvice i slično... One, vjerujući u djelotvornost svoje crne magije, moraju pravilno izgovoriti čaralicu, zatim na određen način pribaviti stvari i predmete za vračanje, a što je najvažnije, moraju određenu stvar odnijeti predveče 05. maja i zakopati u dvorište ili ispred dvorišta određenog domaćina, kako bi vradžbina bila djelotvorna, često svoje bajanje moraju izvoditi i potpuno nage kako bi magijsko dejstvo bilo učinkovitije. Osim crne magije, posbeno je zanimljiva ljubavna magija. Napomenut ću da religija ne odobrava ovakve stvari, ali to je stvar za dugu i uzaludnu polemiku, ovo je ipak nešto iz našeg naroda, nešto što se oduvijek radilo, i što se evo u nekoj mjeri još uvijek radi i u najmodernijem dobu. Pa da vidimo šta to kažu neka naša narodna vjerovanja o Đurđevdanu:

1.Ako neko nema djece, treba da ubere sedam vrhova sa bukovog drveta, vrhove treba pojesti na štesrce, ujutru na Đurđevdan.

2.Ako djevojka želi doznati kada će da se uda, treba uoči Đurđevdana u svojoj bašti iskopati tri rupe, ujutru treba rano ustati i obići rupe, pa ako joj u prvoj rupi bude nešto živo (buba, mrav, glista, puž...) onda će se udati te godine, ako bude u drugoj onda naredne, a ako u trećoj, shodno tome, treće godine.

3.Ako djevojka ima dva momka, pa ne zna koji je više voli, treba uoči Đurđevdana posjeći podjednako dva struka luka u bašti (misli se odsjeći vrhove), onda da namijeni strukove na momke, a ujutru kada porani kod kojeg struka budu veće peruške, taj je momak više voli.

4.Ako djevojka želi znati na koju će se stranu udati, recimo u koje selo, neka uoči Đurđevdana otkine struk žare (koprive) i neka ga zabode u baštu i zalije. Kada ujutru ustane i obiđe žaru, na koju se stranu žara previla na tu stranu će se i udati (u selo iz tog pravca).

5.Uoči Đurđevdana kad cura pomete ognjište uzme sito i izvrne ga, tako da dublja strana dođe dolje, a plića gore, i u njega naspe luga (pepela), pa će taj lug iza svojih leđa na tom naopakom situ prosijati na ognjište,a tom prilikom će namijeniti kasabu. Kada ujutru ustane na tom lugu će biti trag od neke bube koja je preko njega prošla, pa na koju stranu je otišla u tom pravcu će se cura udati.

6.Recimo, zanimljiv je običaj zabilježen kod Vlasenice, gdje se žene „činilice“ (čvaralice) prije sunca na Đurđevdan poskidaju, pa se nage umotaju u neki čaršaf,  odu na neku livadu i tu bace onaj čaršaf, koji će se natopiti rosom, tad govore :“Sve selo paslo,samo meni maslo!“. Nakon toga ocijede čaršaf u posudu, u koju inače muzu goveda, i odnose ga kući. Nije mi najjasnije šta sa tom rosom rade, ali vjerovatno je daju govedima.A kada žena dođe kući obuče se, sjedne pored peći u kojoj se peče kruh pa tri puta u njega pljune.

7.Da činilice ne bi oduzele mlijeko stoci narod primjenjuje slijedeću metodu uoči Đurđevdana uzimaju: čađ, med, mlado maslo, bijeli luk i kokošinjak, to pomiješaju, pa kravama pomažu po vimenu i između rogova govoreći: „Meni med i maslo i sav smok od mojih krava, između nogu kravljih, a činilici eno između rogova luk, čađ i kokošinjak.“

Osim toga postoje brojne gatke oko stoke na Đurđevdan:

8.Na Đurđevdan prije izlaska sunca odnese se na maši (metalne vilice ili mašice) malo žara pod ćupriju pa se naloži vatra, kada mal (stoka) krene na pašu prevede se preko ćuprije, u dva smjera, pa se vjeruje da tako nikakva činilica neće mlijeka oduzeti.

9.Uveče na Đurđevdan svu stoku koju ima domaćin zatvori u jedan tor, ili u jednu štalu, onda se donese drljača u kojoj postoji jedan glogov klin, onda se ta drljača stavi u jedan budžak i iza nje se sakrije onaj ko će čuvati stoku. U gluvo doba noći među stoku dođu činilice, da bi gatale i mlijeko od stoke oduzele, a kada one dođu među stoku, onaj koji pazi na stoku treba baciti onaj glogov klin među njih i neka im slobodno priđe, tada će ih prepoznati i dat će im onaj glogov klin da ga svaka tri puta poljubi i da se zakune da stoci ništa neće učiniti.A nakon toga će ih pustiti.

10.Blizu Stoca u jednom selu zatekli su žandari na Đurđevdan uveče potpuno nagu ženu, koja mete mlijeko i govori : „Gola ja, golo mi i maslo bilo.“ tj. da ga bude puno.

11.Čobani dan-dva prije Đurđevdana naprave trubu od vrbove kore, i u sred Đurđevdana po zalasku sunca, i ujutru prije sunca na Đurđevdan kod stoke trube. To je kažu znak činilicama i vračaricama da toj stoci ne mogu nauditi.

12.Ako tuđe kokoši dolaze u avliju pa prave zijan (štetu), treba ostaviti božićne mrve iza jela, pa ih na Đurđevdan prosuti na ono mjesto gdje one dolaze, vjeruje se ako kokoška pojede ovu mrvu da će brzo uginuti.

13.Uoči Đurđevdana, uveče, donese se omahe sa pune vodenice (vodenice koja melje), zatim se nabere cvijeća miloduha, bratića i planinske paprati, to se sve stavi u jednu posudu, koju će ujutru uzeti domaćin kuće, nakon čega će se poredati njegovi ukućani, on će im nazvati: „Dobro jutro, dobro nam došo Đurđevdan, i donio svake dobre sreće.“ I poprska ukućane onom vodom, zatim odlazi do tora ili staje i stoci naziva dobro jutro onako kao i ukućanima i nju prska onom vodom govoreći: “Da Bog otkloni od mog mala, kuće i evlada, svako zlo i dušmanske ruke.“  Vjeruje se da će mu ukućani i stoka te godine biti zdravi, i da će imati puno mlijeka.

Da se vratimo ljubavnom gatanju koje je vjerujem dosta zanimljivije.

14.Uoči Đurđevdana, znale su djevojke staviti malo baruta na tepsiju, koju su stavljale na glavu, dok bi druga djevojka palila barut.Prisutne djevojke motre na koju će se stranu dim nagnuti i po tome sude da će se djevojka udati na tu stranu. Ako bi pak dim otišao uspravno, djevojka se neće udati te godine, tj. do narednog Đurđevdana.

15.Uoči Đurđevdana sakupe se djevojke pa uzmu lana (kudjelje) od čega smotaju krug, a svaka za sebe izvuče malo lana na sredinu kruga  i te krajeve odjednom zapale, čiji kraj najprije izgori, ta će se djevojka najbrže udati.

16.Uoči Đurđevdana nađu djevojke dva pera luka, koja su zajendo rasla, za jedno sveže zlatan konac, a za drugi crveni konac, zatim ujutru prije izlaska sunca obiđu pera, pa vide koje je više poraslo. Ako je više poraslo ono sa zlatnim koncem, djevojka će se udati za momka, a ako je ono sa crvenim koncem onda će se udati za udovca.

17.Uoči Đurđevdana sastavi djevojka dvije travke ili dva pera luka, sveže ih zlatnim koncem ili zlatnom žicom, odozgo ih odreže ravno makazama, i jednu zabilježi da joj je sreća a drugu da je nesreća. Ako ujutru sreća bude veća od nesreće ona će se udati te godine.

18.Sastaju se drugarice uoči Đurđevdana, iskopaju svaka svoju rupicu, pa je nečim pokriju, a ujutru idu gledati šta ima u njima. Ako ima žutih i crvenih mrava, izbroji ih djevojka te se nada da će poći za momka i u njegovoj kući naći toliko čeljadi. Ako budu crni mravi, istina, djevojka će se udati te godine, ali za udovca i koliko bude mrava toliko će pastorčadi naći u kući. Ako u rupi ne bude mrava, djevojka se neće udati te godine, dok negdje vjeruju da ako bilo šta živo bude u rupi djevojka će se udati te godine.

19.Bilo je slučajeva da su se djevojke nerijetko i nage ljuljale na vratilu uoči Đurđevdana, govoreći :“Ove godine na vratilu, do godine na batinu.“ Ili pak „Večaras na vratilu, sutra na batinu.“

20.Zanimljiv je slučaj gdje su se djevojke uoči Đurđevdana skidale gole, pa uzimale vrč s vodom, u koji su stavljale cvijeće: ružice, bosioka i nevena. Zatim bi djevojka uzjahala na vratilo govoreći : „Danas na vratilu sutra na batinu“, i tako ode na raskšće i na sred raskršća, oko sebe prosipa onu vodu tako da njome napravi krug, te jašući na vratilu vikne što jače može : „O Stevane Petroviću (ime momkovog oca) daj mi svoga sina Đuru za dragoga!“ Zatim ostavlja vrč s vodom na raskršću i odlazi kući ne osvrćući se. Narod vjeruje da ovako začaran momak mora curu uzeti na bilo koji način.

21.Pored ovoga postoji gatka uoči Đurđevdana da djevojka pored svoje kuće na putu zategne konac, pa pazi ko će prvi naići i prekinuti konac, vjeruje se da će se za toga udati.U izvoru gdje sam ovo pronašao stoji da ovo čine pretežito Muslimanke kojima zakon dozvoljava da se udaju i za oženjena muškarca, a zabilježeno je u Žepču, oko 1907. godine.

22. I groblja su imala veliku ulogu u gatkama, posebno ljubavnim, tako recimo djevojka uoči Đurđevdana uzima kopče (kuku i sponu, koje predstavljaju muško i žensko), sastavi ih da su zakopčane i odnese u groblje gdje ih zakopa u neznan grob, tj, grob za koji ne zna ko je tu ukopan, i ujutru na Đurđevdan prije sunca ode i izvadi kopče, i ako je moguće istog dana razdvoji kuku i sponu te ih stavi na dvije strane puta, kojim će njen momak proći, a kada on prođe onda ih spoji ponovno i osigura da se ne rastave, pa to odnese iste večeri ili naredne u groblje pa zakopa u drugi neznan grob govoreći : “Kad ovaj mrtvac progovorio, onda i Bego (tj. ime njenog momka) za drugu djevojku znao, dragi Allahu (Bože) primi moju dovu (molitvu) da bi kabul (primljena) bila.“ Nakon toga udara člancima u ruku, u grob govoreći: „Crna zemljice, po Bogu majčice, niti se ova dova fatila mene, ni tebe, nego se fatila moga dragog Bege, i njegova srca, i njegovih sedamdesetsedam damara, osamdesetosam zglavaka, devedesetdevet kostiju, njegovog uma i pameti, i njegovog srca, i srčanog damara, o kojem mu srce visi, kud god hodio o meni mislio. Ja đelsun (ili neka dođe), ja gebersun (ili neka krepa), ja betersum (ili neka propadne), ja divani deli olsun (ili neka pobudali zamnom).“ Zatim uzima malo zemlje sa onoga groba pa je prvom prilikom posipa momku po desnom ramenu. Narod kaže da ovako začaran momak mora onu djevojku oženiti ili za njom poluditi. Ovo se isto može uraditi i sa katancem koji se otključa ili zaključa po potrebi ove gatke.

23.Prije Đurđevdana uhvati djevojka slijepog miša, zakolje ga srebrnim novčićem, ostavi ga da se sasuši pa obnese oko momka na Đurđevdan tri puta. A kažu da je još bolje ako malo mišija krila sastruže pa to stavi momku u kafu, ili mu stavi u nešto da to pojede, pa će on kao slijep za njom hoditi.

24. U okolini Žepča djevojke Muslimanke su se skupljale na sijelo uoči Đurđevdana, pa ogledale koja će se za kojeg momka udati. Jedna djevojka uzme tri lonca pa kriomice pod jedan stavi malo kučine, pod drugi prsten a pod treći malo kruha. Onda jedna djevojka digne lonac pa ako je pod loncem kučina udat će se za udovca, ako je prsten udat će se te godine, a ako otkrije lonac ispod kojeg je kruh, onda se neće udati te godine, jer se vjeruje da joj je još suđeno da očev kruh jede.

25.Ako djevojka želi da dozna kojim će se imenom njen suđeni zvati treba na Đurđevdan prije sunca, u rano jutro, uhvatiti rukama za plot (ogradu), govoreći: „Ja drmam s plotom, plot zemljom, zemlja morem. More ko je moj nek donjiha (dođe) do mene, nek ostane kod mene,nek mi kaže svoje ime.“ Nakon toga pažljivo sluša koje će prvo ime čuti u blizini, vjeruje se da će to biti ime njenog suđenog.

26. Na Đurđevdan sastane se više drugarica pa odu na vodu, odakle obično nose vodu za piće svojim kućama, svaka uzme vode u usta, pa je tako donese do kuće, i sa onom vodom zamijesi jedan kolačić, te kolačiće stave ispred kuće na jednu dasku, i dozovu nekog psa lutalicu, pa čiji kolačić pas uzme ta će se djevojka prva udati.Oni koji su ovo gledali kažu da pas često njuši od kolača do kolača kao da bira.

27.U Vlasenici recimo postojao je običaj da ujutru na Đurđevdan djevojka broji parmake, na plotu, krenuvši od prvog ka zadnjem govoreći momak-udovac, pa tako ako joj na zadnjem bude riječ momak udat će se za momka, a ako udovac sigurno će poći za udovca. Neke djevojke to isto rade govoreći ta-tu, kod njih važi pravilo da ako na zadnjem parmaku dođe riječ TA onda će se udati te godine, a ako bude TU onda se neće udati te godine.

28.Djevojke Muslimanke često su ujutru na Đurđevdan hvatale vodu ispod mlina i badnja, tzv. omahu, te se tom vodom umivale govoreći :“Kako god ova voda na mlin navaljivala, onako momci meni navaljivali.“

29.Dolazile su djevojke i u mlin, uoči Đurđevdana, obično dvije, pa bi se potpuno svukle, jedna bi se popela na mlinsko kolo, a druga bi ga okretala govoreći :“Kako god se ti na kolu okretala, tako se svijet za tobom okretao.“

30.Na Đurđevdan prije sunca, okiti djevojka svoje prste cvijećem, i sastavi prste tako da jagodice jedne ruke dodiruju jagodice druge ruke pa proz njih pogleda svog dragog govoreći: „Ja te gledam kroz sve prste, a ti mene ko svoje srce.“Ono cvijeće kojim su pristi bili okićeni, sastavi u buketić,obnese oko momka tri puta, pa ako je moguće poklanja momku.Ako momak sam zatraži cvijeće na poklon to je sigurnije da će je zavoljeti i uzeti za ženu.

Osim djevojaka, gatali su i momci za Đurđevdan.

31. Noću u gluvo doba na Đurđevdan ( to je doba kada pijevac ne pjeva), momak ide kući one djevojke koja ga neće pa makazama odreže njeno cvijeće, sabljicu ili miloduh, i ponese .A kada ima priliku udari je tim cvijećem, ne baš jako, da ona ne vidi, po leđima ili krstima. Kada reže cvijeće govori čaralicu: „Ana (ime djevojke) ja odreza tvoju sreću, druge naći ne mogla, dok sam ja živ.“ A kada je udari onim cvijećem izgovara čaralicu : „Ana ja udari tebe cvijećem, a ti mene srećom, ti moja sreća a ja tvoja.“ Cvijet zadijeva u kuću pod perdu.

32.Uoči Đurđevdana, sipaju momci prohu u vatru i govore: „Kako ova proha u vatri pucala, onako pucalo srce te i te djevojke zamnom.“

33. Također, uoči Đurđevdana, po zalasku sunca ubere momak koprivu, pa je usadi u bašti.Pa ujutru gleda na koju se stranu struk savio, i vjeruje da će se s te strane i oženiti.Ovo je zabilježeno u Maglaju.

34.U novije vrijeme, pamtim, cure su na Đurđevdan bacale svoju papuču preko kuće, i to na način što se odmaknu od kuće nekih 5 metara, zatim se okrenu leđima, skinu papuču i bace je iza sebe u pravcu kuće, ne gledajući.Ukoliko prebaci papuču, udat će se te godine.

35. Ako si bolestan kažu, valja se na Đurđevdan ujutru na izvoru umiti, ili ako je teža bolest i okupati, pa ostaviti tu na izvoru svoju košulju sa još nešto novca za sirotinju.

36. Na Đurđevdan ujutru prije sunce valja da svako čeljade u kući okusi bar malo suhe govedine. Barem po jedan zalogaj, jer je to vele dobro radi zdravlja.

37.Na Đurđevdan prije sunca, ne valja se nikome odazivati, jer onaj ko te zove hoće da te prevari ili da ti neku svoju muku preda.Ako se okreneš oni će ti reći: „Ja vidjeh zelenu bukvu, predajem ti svu moju muku, sve muhe i buhe, drijemeš i lijeneš.“

38. Ako je Božić vedar, a Đurđevdan oblačan, bit će dobra ljetina, ako je protivno onda slaba.

39. Na Đurđevdan valja ispred kuće grudinu zapaliti da zmije bježe od kuće.

40. Na Đurđevdan prije sunca gleda se kuda se povlači magla, vjeruje se da će ta mjesta tući grad , pa se tu ništa ne sije i ne sadi.

41. Na Đurđevdan, u svanuće, mladići odlaze do prve vodenice i uzimaju letvu kojom se zatvara cipun na badnju, prekida tok vode i zaustavlja rad vodenice. Noseći je naizmjenično optrče selo, pa je, prije izlaska sunca, opet vrate na isto mjesto. Vjeruje se da je sve što se našlo u tom krugu te godine zaštićeno od grada. Ako se slučajno dogodi da počne grad, tu letvu uzima vodeničar i njome maše u pravcu gradonosnih oblaka.

42.Ako momka neće neka djevojka, on treba da uoči Đurđevdana jedan novčić razreže tako da od njega dobije četiri dijela. Zatim ode do njene kuće i na sva četiri ćoška kuće iskopa rupu i u nju stavi po jedan komadić onog nočića, kada stavlja te komadiće onda govori čaralicu : „Đulo (ime djevojke), kako se ovaj dinar zakopao u temelje tvoje kuće, tako se i ja zakopao u tvoje srce.“

43. Prilikom izleta povodom Đurđevdana na svojoj parceli domaćin bi ostatke harne, ljuske od jaja, kosti, zakopao u zemlju kako bi zaštitio usjeve od grada i suše.

44. Ko na Đurđevdan plače, plakat će cijele godine.

45. Djevojka koja ubere travu kopitnjak (asarum europaeu) na Đurđevdan, i pri tome misli na svoga dragog, on će vele kopniti za njom.

46. Prvi zalogaj hrane na Đurđevdan, ne treba progutati nego ga ispljunuti.Puhnuti u njega, ostaviti ga do večeri da se sasuši, pa ga zajedno sa ogledalcetom staviti pod jastuk. Tako će te noći u san doći suđeni.

 

Ovu su samo neka od vjerovanja, ili praznovjerica kako god želite, vezane za Đurđevdan, a ima ih na hiljade. Mnoge nisu zabilježene u literaturi. Ove gatke i vjerovanja prenošena su usmenim putem, tako što se od nekoga u selu čuje da je nešto dobro i korisno (odnosno valja se na Đurđevdan to i to). U suvremenoj eri računala i tehnike, još uvijek se naš narod okreće bajanjima i gatanjima, svome slavenskom naslijeđu, pa su učestale pojave nekih vidovnjaka, gatara, ljekara, bajalica i slično. Da li u svemu tome ima istine ili ne, neka svako sam odluči. Jedno je sigurno, da ni strogi socijalistički režim, u kome su ovakve pojave gatanja oštro osuđivane, iste nije mogao iskorijeniti, pa su one samim tim ostale i danas u nekoj mjeri. Nauka uporno dokazuje, da od svega toga nema ništa, ali ljudi žele vjerovati u takve stvari, to je u njihovoj prirodi.

 

E. Nišić

Emir Nišić

Andrea

LINKOVI
SOKOartTV

EMIR NISIC. BLOG.HR
KIDO - alfa i omega za racunare

INMEDIA.BA

Živinička hronika

YUGOPAPIR
ALIJA ARIF DELIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BIH
Ćiro Truhelka

NARODNA MITOLOGIJA

Đurđevdanske čaralice

Aveti,Anđeli

Bajanje

Blagovijest

Vodenica/Vodeničar

Vile

Vještice

Vampiri

Breza

Gluho doba

Glog

Gost

Grad

Lapot-ubijanje staraca

Grob/groblje

Kumstvo

Zločin Šefke Hodžić

PRVI DIO

DRUGI DIO

Moje omiljene knjige:
Aleksandar Hemon
-Pitanje Bruna

Abdulah Sidran
- Sarajevski tabut
- Morija

Miljenko Jergović
-Inšallah , Madona , inšallah

Alma Lazarevska
-Smrt u muzeju moderne umjetnosti

Zija Dizdarević
-Prosanjane jeseni ,
-Blago u duvaru

Ivo Andrić
-Travnička hronika,
-Priča o vezirovom slonu ,
-Prokleta Avlija
-Znakovi pored puta
-Na Drini ćuprija

Irfan Horozović
-Talhe ili šedrvanski vrt

Mirsad Mustafić
-Sjećanje na Srebrenicu
-Krvava šamija
-Rastanak u Potočarima

Branko Ćopić
-Doživljaji Nikoletine Bursaća ,
-Bašta sljezove boje ,
-Osma ofanziva,
-Ne tuguj bronzana stražo,
-Vuk Bubalo,
-Ljubav i smrt,
-Surova škola,
-Rosa na bajonetima,
-Magareće godine
-Ognjeno rađanje Domovine
-Gluvi Barut

Nedžad Ibrišimović
-Knjiga Adema Kahrimana ,
-Braća i veziri ,
-Nakaza i vila,
-Ugursuz

Vitomir Lukić
-Odlazak starog rezbara

Arsen Dedić
-101 pjesma

Ćamil Sijarić
-Drvo kraj akova,
-Kuću kućom čine lastavice

Petar Kočić
- Pripovijetke

Alija Nametak
-Trava zaboravka
- Sarajevski nekrologij
- Ramazanske priče

Halid Kadrić
-Ptice nevještih krila

Šaban Fejzić -Šobi
- Preko bola

Skender Kulenović
- Pjesme

Hasan Kikić
-Bukve
-Provincija u pozadini
- Ho-ruk

Ahmed Muradbegović
Ponos

Alija Arif Delić
1. Priče za djecu
2. Žubor Islama
3. Zavičaj me čini pjesnikom
4. Preobražaj začarane svijesti
5. Ljubav zemlje i čovjeka
6. Duša starog Kalesa
7. Svjetlost Tatarica

Danilo Kiš
-Grobnica za Borisa Davidovića

Ljerka Lukić
-Snoviđenje

Ivo Andrić Lužanski
-Gdje san spava

Refik Bulić
-Sihirbazica i šejtansko kolo

Hazim Tulumović
-Odgovor bratu

Ruža Tomić
- Ratni dnevnik
- Igra sudbine
- Crtice iz ratnog djetinstva

Ćazim Sarajlić
- Vrt glinenih golubova


Edhem Mulabdić
-Na obali Bosne

Mehmed Đedović
-Jecaji na mjesečini

Stevan Sremac
-Pop Ćira i pop Spira
-Ivkova slava
-Zona Zamfirova

Karel Čapek
-Dnevnik iz Engleske

Sanela Kuko
-Priča, ja i gorki badem

Sanijela Matković
-Partitura sna
-Otisak srca

Milovan Glišić
-Glava šećera

Globe




Moje knjige
DOMAVIA
Emir Nišić- Domavia, 2011.

SUTISKA I BOBOVAC
Emir Nišić- Sutiska i Bobovac, 2012.

PRIČE JESENJEG LIŠĆA
Emir Nišić- Priče jesenjeg lišća, 2013.

STARI NIŠANI
Emir Nišić- Stari nišani u Đurđeviku 2014.

SLIKE SUDBINA
Emir Nišić- Slike sudbina 2015.


MOJI FAVORITI
Evropejka u raljama života
KRIMINAL U VLASTI
Florence
Voli me i ne voli me.
Hemija života
Osećanja. O. Sećanja.
spagosmail
Gracias a la Vida
Superpenzioner
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
UvijekSlugaNikadGospodar
Lovac u žitu
Don't be like the rest of them, darling
Ruhovi
San o jednoj ženi
Bit će svega čega nema, nemoj ono što se mora..
Titomanija
Apsolviram na sebi
Ispod neba
Potraži me.. ♥
INSPIRED BY INSPIRATION
Žulj na duši
Inalcanzable como estrella.
Blog before time
i will love you till the end of time
Postmodern Nachrichten 2017
Malo me ljubila. Malo ubila.
* bol jednog unutrašnjeg svemira
Crtice o vječnom
Čudo u zemlji Alisa.
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
Pozor: Jasan stav!
Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
I don't wanna miss a thing
Još jedan (ne)običan blog.
Somewhere Out There
u luksuznoj udobnosti hotela
burek
Recenzija zivota
Noći su najgore ツ
Dernière danse
dnevnik jedne kurtizane
Bosna preko Oceana
fragmenti vremena elTangoTango
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
u Haosu je Red..
Ljubav prema Allahu i Poslaniku...
the story of a girl
Jedna ljubav, jedna sudbina.
Svijet oko nas
više...

BROJAČ POSJETA
127700

Powered by Blogger.ba