Moja kratka priča o jeseni

Jesen je oličenje jednog mirnog i tužnog perioda koji se javlja izemđu ljeta i zime. Meni su jeseni uvijek brzo prolazile, valjda zato što ih previše volim.Sve jeseni moga djetinstva imale su isti miris i svake godine sve intenzivnije boje.Pamtio ih po mirisu ili bojama svaka od njih ostala mi je draga uspomena. Za mene jesen nije počinjala kada je to kalendarski predviđeno već sa prvim školskim danima. Ti zlatni dani uvijek su u meni budili posebna osjećanja.Svaka jesen bi sa sobom donijela i neku novu draž ,nadu , a ponekad i ljubav. Jeseni su obično okupane kišom , a postoje čarobni intervali obasjani umjereno toplim suncem.U istom periodu nesretno zaljubljeni su skloni češćem i dubljem tugovanju. Isti su skolni pisanju poezije ili kraćih (pa i dužih) literarnih ostvarenja, koja su umjetnički dosta vrijednija nego ona napisana recimo ljeti.Ovo doba dat će nepresušnu inspiraciju slikarima i fotografima, ali ni glazbenici neće ostati oštećeni. Rijeke su hladnije , magle prisutnije , noći također svježije a u kasnu jesen pojavljuju se i mrazevi. Kiše su njen sastavni dio ,mogu biti i bezkrajno romantične ako se sa nekim dragim možete skrivati ispod kišobrana. U jesen se priprema zimnica , osim ljudi to rade i životinje , neke prikupljaju hranu a neke mijenjaju krzno. Sve je ipak lakše podnijeti ako ima neko (ponavljam) da vas zagrli. U slučaju da takvoga nema (ako je bio ili ako neće da bude) krenite jesenjim alejama ljubavne tuge, one su vam odmah pored rijeke koju popularno zovu čežnja. Možda vam ta šetnja donese i nečega dobroga , a možda se u vašem životu pojavi i neko novi i ne dozvoli vam da tugujete.Za vrijeme jeseni možete se baviti mnogim aktivnostima , trčanjem , pecanjem , planinarenjem , plovidbom , letenjem ... Najčešća asocijacija na jesen ljudima je požutjeli list koji pada sa grane. Ima ljudi kojima za vrijeme jeseni i srce požuti.A ima opet ljudi koji nikako ne vole jesen , smeta im to kad im gradovi posive , zrak zahladni , sunce se pritaji , i lišće im šušti pod nogama. A ja opet volim i jesenju rosu , i studen na licu , lokve poslije kiše , pa i graju dječiju iz škole kad se vraćaju.Kestenje je velika jesenja blagodat, bilo da je rasuto ispod stabla ili ste ga kupili toplo i mirisno od prodavca na ulici , ono svakako budi radost osjetilima. Jesen je umirujući zvuk violine , ona je i nježni šapat na uhu , ona je zagrljaj , ona je osmijeh u najpotrebnijem trenutku i dodir radosti. Nekome može značiti i uzdah , daljinu ili strepnju ,  dva neba od tuge sastavljena ili neznanca nekog skrivenog u magli , samoću pored kamina , blagu zebnju i razbijene snove. Ako pak ne voli te neko do koga ti je stalo , pa jesen će ti dati priliku pravu da ga se sjetiš i češće nego prije, da odeš u ravnicu i glasno dozivaš mu ime.Ne mari puno ako se ne odazove jer jesen će mu neka toj dug vratiti.Onda se razvedri malo sjedni pored rijeke i znaj da nisi sam jer jesen je tu oko tebe i grli te snažno rukama prijateljstva.Bude li potrebno znaj , ona će ti i nadu istinsku u srce uliti, a tvoje će snove uzaludne onom ko te ne voli po skupoj cijeni prodati.Dakle jesen je tu i da izravna račune , da se igra s djecom , da uspavljuje i ćuti , da nahrani nekoga , da ti pomogne. Zato joj se prepusti i neka te svojom bojama zlatnim poljubi.

Emir S. Nisic