Otvori blog   

Emir Nišić

pjesme,kratke priče,putopisi...

06.09.2011.

Emir Nisic- Domavia

Za mene je velika stvar bila kad sam doznao da se jedan tako važan antički grad nalazio na području današnje Srebrenice , to me naprosto zaintrigiralo pa sam se bacio na pronalaženje literature i svih meni dostupnih podataka koji govore o Domaviji.Jednoga dana odlučio sam svoja skromna saznanja podijeliti sa svima vama koje bi nešto tako moglo zanimati ili vam na kraju krajeva koristiti.Srebrenica je po svojim rudokopima poznata od davnina . Može se pronaći podatak da se ona u Dubrovačkim spisima pominje 1352. godine kada dvojica knjigonoša izjavljuju da su 2. augusta te godine predali pismo Gruba Mančetića nekom Dobri Bevenjutiću-Cibranoviću, zlataru u Srebrenici. Srebrenica kao rudarsko mjesto prvi puta se pominje 1376. godine zbog bogatstva srebrom , olovom i mineralima, ona je tada bila pod vlašću Dubrovčana. Godine 1410. Srebrenicu zauzimaju Mađari , a od 1411.-1440. godine ona je pod Srpskom vlašću , od 1440.-1443. godine bila je pod Turskom vlašću , zatim 1443. pripade Bosni , što je kako kažu izazvalo dugotrajni rat između Bosne i Srbije. Konačno zauzimanje Srebrenice od Turaka bilo je 1463. godine. Sva ta osvajanja ostavila su traga na tom prostoru , što će reći da je Srebrenica mnogo puta stradala a naročito u ovome posljednjem ratu kada je širom svijeta postala poznata po genocidu.Zadnjih godina pojam Srebrenica je jedino vezan sa genocidom i ratnim razaranjem , pa je kamen spoticanja u političkim i društvenim odnosima na ovim prostorima , razlog mnogobrojnih polemika i prepirki ,što me primoralo da o Srebrenici govorim malo drugačije zapravo podsjetim da Srebrenica ima svoju značajnu i svijetlu istoriju koja je pomalo i zaboravljena.Da govorim o nečemu dosta ljepšem. Kroz Srebrenicu je godine 1660. prošao i slavni Evlija Čelebija od koga doznajemo da je ona tada bila grad sa posadom od 40 vojnika kojom je zapovijedao dizdar.Najsvjetliji dio istorije ovoga područja nalazi se u Rimskom dobu , kada je Srebrenica odnosno Domavija kako se tada zvala bila veoma značajan grad. To se otkrilo tek pred kraj 19. stoljeća zahvaljujući rudarsom društvu Bosnia iz Beča , a kasnije i Zemaljskom muzeju BIH. U ta davna doba Domavija je bila centar u kome se nalazila uprava svih rudnika na području Panonije i Dalmacije , što je jedan veoma ogroman prostor, pored toga u Domaviji se vršila eksplatacija srebra , bakra , cikna , željeza i olova. Domavija je imala sve objekte koji karakterišu jedan rimski grad kao što su kurije , terme , tribunal , forum , bazilika , vodovod i dr.

Tokom iskopavanja na kraju 19. stoljeća ovdje je nađeno dosta važnih natpisa , predmeta , rimskog novca i na osnovu svega toga jasno se vidi uspon ovog naselja kroz vrijeme od sela do kolonije. Prvobitno je Domavija pripadala Skelanima , ali usponom Domavije Skelani su izgubili svoju poziciju pa centrom ekplatacije ruda postaje Domavija.Zna se da su se kopanjem rude ovdje bavili i Iliri dakle starosjedioci. Ne može se tačno reči kada su Rimljani zauzeli područje Istočne Bosne ali se zna da je ustankom Ilira u Srednjoj Bosni 9. godine nove ere na čijem je čelu bio Baton (po kome je ustanak i nazvan Batonov ustanak) da su se Iliri konačno uključili u sastav Rimske države. Ilirik je ranije bio podjeljen na Dalmaciju i Panoniju , pa su to podjelu prihvatili i Rimljani , podrucje danasnje BIH vecinom je pripadalo Dalmaciji , dok je manji dio zahvatala i Panonija. Osvajanje BIH od strane Rimljana imalo je snažan utjecaj na kulturnu , demografsku i političku sliku, to je prije svega značilo uspostavljanje novih društvenih odnosa , transformaciju privrede i izlazak domorodačkog stanovništva iz prahistorije. Novom načinu života najviše su doprinijeli Italici koji su se kao doseljinici smjestili u urbana središta. Rimljani su nastojali da na području nekadašnjeg Ilirika uspostave čvrstu vlast uz jaku vojnu potporu. Rimljani su brzo pristupili gradnji cesta , koje su im pomagale za održavanje reda, pri izvozu prirodnih bogatstava , te se koristile i eksplataciji, ali i radi povezivanja pojedinih mjesta.

Dovođenjem stručnjaka iz istočnih provincija Carstva , raste interes za rudna bogatstva na našim prostorima, i najprije otpočinju za eksplatacijom zlata. Najvažniji rudnici na području Istočne Bosne nalazili su se na obroncima planina :Kvarc, Lisac , Podlisac, na brdima iznad Gradine i Sasa, uz Majdanski Potok , Suhoj , Hrastiku , Guberu , Vitlovcu i Potočarima. Rudnicima su upravljali carski najmesnici prokuratori.

Obzirom na to da je centar rudarske i metalurške djelatnosti bio grad Domavija tu se nalazilo i sjedišta prokuratora.Radnici su dolazili iz svih dijelova Carstva , većinom su to bili robovi i osuđenici, što je demografski sastav Domavije činilo jako šarolikim.

Na čelu kolinije Domavija bilo je gradsko vijeće kao najviše upravno tijelo , gradski dužnosnici birani su iz gornjih slojeva društva , odnosno bogati stanovnici koji su o svom trošku podizali javne objekte , postavljali statue , fontane i slično, dok su carski povjerenici  bili najveći činovnici u Domaviji. Broj stanovnika u Domaviji nam je nepoznanica , ali postoji pretpostavka da se taj broj kretao od 3000-5000.

Zadnja vijest o Domaviji potječe iz 274. godine , odnosno iz te godine potječe najstariji pronađen natpis.

Sam značaj Domavije za istoriju ovih prostora je nesaglediv , a žalosno je to što se o istome malo zna. O Domaviji je napisano mnogo radova , ali su oni uglavnom poznati i dostupni malom broju ljudi , studentima i profesorima historije recimo. U samim udžbenicima u osnovnim i srednjim školama Domavija se i ne pominje. Prvi puta za Domaviju sam čuo tek na fakultetu, što mi je bilo zapravo jedno prijatno iznenađenje , i sama Domavija je nekako pridobila moje simpatije , pa sam odlučio malo više doznati o tom antičkom gradu. U ovome radu nalazi se većina mojih saznanja o Domaviji. Moja namjera je ovaj rad učiniti dostupnim široj skupini ljudi , a vjerujem da će isti pomoći studentima i budućim istraživačima jer se zasigurno prostor Domavije da dodatno istražiti. Domavija bi mogla biti i određen magnet za turiste u današnje vrijeme , samo ako bi se dovoljno promovisala. Iznenadit će vas zasigurno pojedini podaci , kao reicmo to da su u to vrijeme imali jako kvalitetnu vodovodnu mrežu , kao i to da su imali recimo sitem podnog grijanja, način uređenja gradskih kupki , planiranje i gradnja objekata , običaji...

Domavija kao jedna kulturna , politička i historijska činjenica nikako ne bi smjela biti tako mizeran podatak u našoj historiji.

LINK ZA DOWNLOAD :
http://www.scribd.com/doc/64040646/Emir-Nisic-Domavia

24.11.2010.

Zelji mojoj najvecoj

Želji mojoj najvećoj

 

U snove kad mi navratiš

Potonule brodove na površinu vratiš

Ptice zarobljene u kavezima

Na slobodu željnu pustiš

A ja volim da te snivam

Pa navrati često.

 

I onda kad te vidim bude baš lijepo

baš kao da vidim sve ljepote rajske.

 Tad zasja sunce na mom nebu

nebu čiji ukras je tvoj osmijeh maleni.

Volim kad te vidim pa daj molim te

pojavi se često.

 

Nekad te gledam ,nekad te snivam

a mnogo te volim.

Reći će ti to ovi oblaci što putuju

reći će ti to i vatra u kaminu.

Slobodno ih pitaj.

Ali ja ti to reći ne smijem.

 

Iako su sve želje moje obojene bojom očiju tvojih

a zvuci srca lupetanja glasna

i uzdah moj tvoje je ime...

Bolje da ne znaš i da ti ne kažem nikada

jer sve kad bi i stihovi ovi

srcu tvome bili mili

Ima nešto što će uvijek da nas razdvaja.

 

Emir S. Nisic

15.10.2010.

Moja kratka prica o jeseni

Moja kratka priča o jeseni

 

Jesen je oličenje jednog mirnog i tužnog perioda koji se javlja izemđu ljeta i zime. Meni su jeseni uvijek brzo prolazile, valjda zato što ih previše volim.Sve jeseni moga djetinstva imale su isti miris i svake godine sve intenzivnije boje.Pamtio ih po mirisu ili bojama svaka od njih ostala mi je draga uspomena. Za mene jesen nije počinjala kada je to kalendarski predviđeno već sa prvim školskim danima. Ti zlatni dani uvijek su u meni budili posebna osjećanja.Svaka jesen bi sa sobom donijela i neku novu draž ,nadu , a ponekad i ljubav. Jeseni su obično okupane kišom , a postoje čarobni intervali obasjani umjereno toplim suncem.U istom periodu nesretno zaljubljeni su skloni češćem i dubljem tugovanju. Isti su skolni pisanju poezije ili kraćih (pa i dužih) literarnih ostvarenja, koja su umjetnički dosta vrijednija nego ona napisana recimo ljeti.Ovo doba dat će nepresušnu inspiraciju slikarima i fotografima, ali ni glazbenici neće ostati oštećeni. Rijeke su hladnije , magle prisutnije , noći također svježije a u kasnu jesen pojavljuju se i mrazevi. Kiše su njen sastavni dio ,mogu biti i bezkrajno romantične ako se sa nekim dragim možete skrivati ispod kišobrana. U jesen se priprema zimnica , osim ljudi to rade i životinje , neke prikupljaju hranu a neke mijenjaju krzno. Sve je ipak lakše podnijeti ako ima neko (ponavljam) da vas zagrli. U slučaju da takvoga nema (ako je bio ili ako neće da bude) krenite jesenjim alejama ljubavne tuge, one su vam odmah pored rijeke koju popularno zovu čežnja. Možda vam ta šetnja donese i nečega dobroga , a možda se u vašem životu pojavi i neko novi i ne dozvoli vam da tugujete.Za vrijeme jeseni možete se baviti mnogim aktivnostima , trčanjem , pecanjem , planinarenjem , plovidbom , letenjem ... Najčešća asocijacija na jesen ljudima je požutjeli list koji pada sa grane. Ima ljudi kojima za vrijeme jeseni i srce požuti.A ima opet ljudi koji nikako ne vole jesen , smeta im to kad im gradovi posive , zrak zahladni , sunce se pritaji , i lišće im šušti pod nogama. A ja opet volim i jesenju rosu , i studen na licu , lokve poslije kiše , pa i graju dječiju iz škole kad se vraćaju.Kestenje je velika jesenja blagodat, bilo da je rasuto ispod stabla ili ste ga kupili toplo i mirisno od prodavca na ulici , ono svakako budi radost osjetilima. Jesen je umirujući zvuk violine , ona je i nježni šapat na uhu , ona je zagrljaj , ona je osmijeh u najpotrebnijem trenutku i dodir radosti. Nekome može značiti i uzdah , daljinu ili strepnju ,  dva neba od tuge sastavljena ili neznanca nekog skrivenog u magli , samoću pored kamina , blagu zebnju i razbijene snove. Ako pak ne voli te neko do koga ti je stalo , pa jesen će ti dati priliku pravu da ga se sjetiš i češće nego prije, da odeš u ravnicu i glasno dozivaš mu ime.Ne mari puno ako se ne odazove jer jesen će mu neka toj dug vratiti.Onda se razvedri malo sjedni pored rijeke i znaj da nisi sam jer jesen je tu oko tebe i grli te snažno rukama prijateljstva.Bude li potrebno znaj , ona će ti i nadu istinsku u srce uliti, a tvoje će snove uzaludne onom ko te ne voli po skupoj cijeni prodati.Dakle jesen je tu i da izravna račune , da se igra s djecom , da uspavljuje i ćuti , da nahrani nekoga , da ti pomogne. Zato joj se prepusti i neka te svojom bojama zlatnim poljubi.

 

Emir S. Nisic

 

31.08.2010.

Moja pjesma tužna

Moja pjesma tužna

 

Našu niziju svakog dana vedrog

poljubi sunce i zagrli nebo.

Umjesto tebe dana svakog ,i vedrog

i tmurnog mene čvrsto tuga zagrli.

Svaki dan moj tuga vješto oboji

neda suncu na mom nebu da se pojavi.

 

Padaju biseri svake noći po rijeci ovoj

do jutra ti biseri čudom nekim nestaju...

Možda zato što od njih tvoje oči ljepše blistaju?

Milinom rajskom očarani budu svi koje

oči tvoje s radošću pogledaju.

Eh , kad bi namignule sreći mojoj...

 

Malena ptica veselo nebu polijeće

dok neko sa mnom o ljubavi neće da šapuće.

Zapleše nekad vjetar sa brezama

a ti sa mnom na podijumu sreće

valcer plesati nećeš nikada...

Jer ti želiš cvijete, drugom nekome

na ljubav i nježnost mirisati.

 

A šta da radim kad jesen u ravnicu svrati?

S kim da u bojama njenim uživam?

S kim da pored rijeke prošetam?

Po ravnici ću sam hoditi ,a ti ćeš

na drugom kraju s nekim tebi dragim biti.

Pored rijeke sam ću opet šetati

misliti o tebi , i pjesmom mojom tužnom

beskraj jesenjih boja zarobiti...

 

Neka rijeka teče kako je navikla

zaustavljati je neću jer bi me proklela.

Ravnica nek spava ,neću je buditi,

da me nećeš ne moram joj govoriti.

Nebo neka te pazi , i srećom te miluje

pa i onoga kome ti se srce raduje.

 

Emir S. Nisic

09.08.2010.

Srce se zaljubilo

Srce se zaljubilo

 

Ne volim kad ljetna mi jutra

ukradu nadu, srcu mi kažu da zalud luta.

Ali zato volim tople večeri,

kad donesu miris tvoj , tvoje čari.

 

Ne volim ni kiše jer me tužnim čine

zato nikad ne vjeruj kiši ako kaže ti

da dok pada ,na tebe da ne mislim.

 Svakoj kišnoj kapljici tvojim se imenom pohvalim.

 

Ja na tebe mislim između jutra i večeri

tad si želja moja , tad utjeha moja si.

A od večeri do jutra samo sanjam tebe

tad najslađi si san , tad magija ti si.

 

Osmijeh mi je tvoj privlačniji od raja

pokloni mi bar jedan mali , za sreću bez kraja.

Pogled mi je tvoj od sunca topliji

pogledaj me na tren da srce mi i duša budu ogrijani.

 

Ah, kako zavidim vjetru kad ti dira kosu,

i jastuku tvom nježnom što šapuće ti noću.

Znaj da volim kad mi bilo šta govoriš

jer me i glasom svojim sretnim učiniš.

 

I sve tako , svakog dana , noći svake

želi te srce , duša zaljubljena,

kradu te snovi , miluju misli...

 

Iako si tuđa , iako ćeš biti dugo

znaj da srcu ne smeta , zaljubilo se ludo.

Ali čekat će te , dugo čekati

jer si savršenstvo ovozemaljsko

koje najljepše je snivati.

 

 

Emir S. Nisic

 


11.01.2010.

Zašto?

Zašto?

 

Zašto su ti usne tako rumene?

Da li će nekad poljubiti mene?

 

Zašto ti je lice prelijepo?

Da li je možda bisernom rosom umiveno?

 

Zašto ti je stas savršen?

Da li sam to ja u tebe zaljubljen?

 

Zašto su ti kose plave kovrdžave?

Da li su one spas za mene?

 

Zašto su ti oči tako zavodljive?

Da li su u njima sve nježnosti nebeske?

 

Zašto si tako prelijepa?

Da li ti je oblak umjesto jastuka?

 

Zašto si tako umilna?

Da li gledaš raj sa prozora?

 

Zašto si meni tako daleka?

Koliko još treba da te čekam godina?

 

Zašto čaroliju osmijehom postiđuješ?

Da li me pamtiš , da li me očekuješ?

 

 

Emir S. Nisic

11.05.2009.

Zavolio sam andjela

Zavolio sam anđela 

 

Zavolio sam anđela jednog prije neki dan ,

šta je lijevo a šta desno sad vjerujte da ne znam.

Taj anđeo ne zna da moj je san ,

sad joj pjesmu ovu želim da dam.

 

Šta su radosti slatke već sam zaboravio

al' sudbinski naš susret na to me podsjetio.

Kraljica je ljepote pa na visokom tronu sjedi

a ja sam možda samo sluga vjerni.

 

Ne ide to tako, kraljica i sluga

plašim se da me poslije priznanja ljubavnoga

ne pogodi ravno u srce tuga.

Dijeli nas još mnogo prepreka.

Suprotnosti se privlače, da li je to istina?

 

Možda smetati neće godine,

Možda smetati neće razlike

Možda anđeo zavoli mene

zajdeno ka sreći samnom krene.

 

U ljubavi znaj pravila da nema

Bitno je da se voli,da se slatko sneva.

Da hraniš srce nečijim pogledima,osmijesima

dodirima,poljubcima...

 

Zavoljeti možeš i drugačijeg nekog,

Zavoljeti možeš starijeg il' mlađeg,

Ozbiljnijeg,luđeg ili slađeg..

Voljeti-to je kao da ploviš rijekom

Voljeti-to je kao da letiš nebom

Voljeti-to je nešto najslađe

Hajde zavoli mene anđele.

 

 

 Emir S. Nisic

10.04.2009.

Slatkiš gorki

 

Slatkiš gorki

 

Jasno mi je da joj neću nikad ni obraz poljubiti.

Znam da je tako al želja će da živi.

 

Znam da ona s drugim sreću čeka,

zalud u meni živi slatka nada neka.

 

Moje srce zbog nje treperi ,

A njeno mene ni blizu ne želi.

 

Velika je šteta što taj drugi neko

Šap'tati joj neće sve milo i meko.

 

Tek ponekad donijet će joj vjetrić tih

o ljepotama njenim što napisah stih.

 

Ljepota je jedna rekli bi mi mnogi,

al ljepota bezbroj njen štit čini.

 

Onaj štit što čuva je od mene,

što savršenstvu tom neda moje da postane.

 

Ljubav koju osjećam još po trnju hodi

sudbina je njena drugim putem vodi.

 

A ljubav je čudo ,ne presušuje lako,

istinski je neće osjetiti svako.

 

Bolom je slatkim začarana ludost božanska,

taj slatkiš gorki što zovu ga

ljubav istinska.

 

 

Emir Nišić S.

23.12.2008.

Iskustvo u čekanju

KOLUMNA-Od srijede do srijede

dana: 24.12.2008.

 

 

Iskustvo u čekanju

 

Ne znam zaista koju ćemo korist vidjeti od uvođenja poreznih kartona i poreza na mizerne plate.Možda će se od poreza ubranih na platama izgraditi objekti od strateške važnosti (vjerski objekti,garaže,hidrocentrale na predivnim rijekma…) ili će se organizirati važne manifestacije (prosvjedi boraca,blokade prometnica,koncerti…).Ako je tako onda nas zasigurno u narednom periodu ne čeka ništa dobro,a nadati se da će nam umjesto ukidanja viza biti uvedeni strožiji kriteriji za dobijanje istih.Uprkos tome sve više je onih koji će željeti napustiti ovo blagostanje.Naravno da je blagostanje kad u vremenu u kome se sve zemlje suočavaju sa globalnom ekonomskom krizom kad nas toga nema,već se predivđa da bi nešto tako moglo biti u narednom periodu.Znači zemlje normalnog svijeta izvolite se prilagoditi nama.Eh,baš odoh u širinu.Tema je ipak moj nedavni boravak u matičnom uredu.Razlog?Pribavljanje rodnog lista u svrhe poreznih olakšica.Dugo se pripremam na taj korak ali su me sputavale slike u novinama na kojima su prikazane gužve u matičnim uredima.Na sve to su utjecale i priče prijatelja koji su čekali po par sati.Dana 19.12. odlučujem potpisati kapitulaciju i čekati ako treba cio dan.U zgradu Općine Tuzla dolazim u 7:40, priključujem se podužem redu.Na čelu tog reda stajao je radnik osiguranja koji je pazio da ne bi nešto krenulo kako ne treba.Tako da zbog njegovog djelovanja nije bilo “laktanja” pred šalterima.Ispred mene je bila simpatična studentica koja je čekanje iskoristila za čitanje zabilješki sa predavanja.Vrijeme je odmicalo a ja sam se primicao radniku iz osiguranja koji nije bio pričljiv, nego me je brzo poslao na šalter broj 14.Na šalteru broj četrnaest sam brzo bio gotov.Iz zgrade općine izlazim u 08:10 , znači pola sata ukupno.Zadovoljan sam. To je po mojim predhodnim iskustiva u “čekanju” jako brzo.Prisjetim li se samo mojih dugih čekanja u CIPS-u. Pomenuti CIPS je bio proekat stoljeća a nedavno su od njega napravili cirkus.Zahtjev za izdavanje svoje prve osobne iskaznce morao sam podnijeti u “špici” realizacije CIPS proekta.Tada se mjesto ispred zgrade CIPS-a zauzimalo noću da bi se  predaja zahtjeva ili preuzimanje osobne iskaznice moglo završiti što prije.Nekolicina ljudi u to vrijeme je zarađivala na prodaji mjesta.Znalo se desiti da su čitave obitelji učestvovale u tom “poslu”, sistem rada bio je slijedeći , dođe se pred zgradu CIPS-a poslije ponoći a mjesto se moglo prodati već oko 6 sati za 10KM a ako je red bio još veći a prodavatelj mjesta bio prvi ili drugi cijena je rasla na 20KM.CIPS se da podsjetim otvarao u 8:00 sati a vidjeti kako se ljudi guraju , psuju , a ponekad potuku bilo je jadno i žalosno.Ja sam u red stao oko 6 sati ,bio sam dobro se sjećam jedanaesti, poslije mene je došao neki besposličar koji je (kako sam kasnije saznao) dolazio tu iz dosade da se gura , pokušao je on da se “probije” iza mojih leđa a ja sam ga oštro opomenuo pa je otišao na začelje.Kada sam došao na red, predao potrebne papire trebao mi je i roditelj koji će se potpisati na mjesto podnosioca zahtjeva budući da sam imao tek 17 godina(sve je to značilo ponovno čekanje).Znači opet sam bio u redu , pa je došlo vrijeme za vozačku dozvolu gdje sam čak jednom odustajao iako sam bio jako blizu šalteru jer je “pao sistem” .Čekao sam u redovima CIPS-a u prosjeku po 2 sata.Vadio sam putovnicu , ne iz razloga što sam htio negdje putovati već da je imam “u rezervi” . čekao sam naravno i tu dosta dugo.Za vrijeme školovanja na Filozofskom fakultetu u Tuzli imao sam priliku steći najiše iskustva u čekanju pred šalterom.Posjet studentskoj službi u to vrijeme shvatao sam kao veliku nevolju.Pred šalterom gospođe Melihe znala su biti i tri ogromna reda , dok su kod ostalih redovi bili daleko manji.Imala je ta Meliha čudnu naviku ,kad bi ja došao na red da obavim ono što sam trebao,baš tad bi se sjetila da pije kavu ili jede kifle.Srećom ta vremena su samo prošlost.Ali čekanje nije prošlost ,njega će uvijek biti.Sad sam barem nauružan iskustvom pa čekanje sve više prihvatam hladne glave i trudim se ostati staložen čekajući.Davno su rekli :”Ko čeka taj dočeka”.

 

tekst u DOC formatu

 

 

Emir Nišić S.

emirnisic@mail.com

www.emirnisic.pege.tl

11.12.2008.

Djed Mraz

KOLUMNA-Od srijede do srijede
dana: 10.12.2008.
 
 
Djed Mraz
 
 
Deseti dan mjeseca prosinca u svijetu je poznat kao dan ljudskih prava.U kojem obimu i u kojim slučajevima se (ne)poštivaju ljudska prava svima nam je manje-više poznato.Meni je poznato da ne postoji konvencija koja će svima donijeti jednakost , zavesti red i mir u svijetu.Kad već pomenuh svjetski red i mir to me podsjeti na jedan rujanski dan godine 2006. kada sam šetajući Tuzlom promatrao kako se sunce skriva iza zgrada u ruke mi uguraše neku brošuru.Ništa čudno reći ćete , kad god se nađemo na ulici dobijemo na poklon neku od brošura.Na ovoj pomenutoj nisu bile ponude za ljetovanje a ni ponuda najnovijih mobitela na rate.Pa šta je onda? Pripadnici neke sekte propagiraju načine kojim bi se moglo doći do svetskog mira , neizmjerne ljubavi i harmonije u svemu i svačemu.Znao sam da je tako nešto nemoguće te da ne postoji sekta koja bi mogla postići tako nešto, ali bilo mi je drago čitati o tome.Ima nešto u čovjeku ,a ja ne znam šta je , nešto što vjeruje u nemoguće.Svojevremeno sam vjerovao u Djeda Mraza koji je iz godine u godinu ličnost koja se osporava u sarajevskim vrtićima u doba novogodišnjih blagdana.Dobronamjerno su me lagali o njegovom postojanju.Danas možda lažem sam sebe.Zamišljao sam ga onako kao i većina djece.Dobroćudni starac koji živi na Sjevernom polu, odjeven u crveno , za vrijeme blagdana dobroj djeci donosi darove.Šta ima loše u tome?Sjećam se da sam ga čekao i za vrijeme rata a on bi mi uvijek donio neki dar, sve dok poslije nisam saznao da on uopće ne postoji te da se netko od ukućana iskrade sa poklonom te potom obavi čarobani ritual u ime Djeda Mraza. Čarobni ritual bio je pokucati (ili pozvoniti) ostaviti poklon,zatim brzo nestati.Sa prvim mrakom ja bih počeo šetati od prozora do prozora sve dok se ne bi začulo zvono , negdje sam pročitao u to vrijeme da bi se Djed Mraz istopio ukoliko bi ga netko vidio, pa nisam htio otvoriti vrata prije nego bi on otišao.Danas sam evo stao u njegovu obranu, iako znam da je to jedna svjetlucava laž koja se djeci čini jako simpatičnom.Zato danas mogu ovako pričati o njemu jer sam iskoristio svoje pravo na Djeda Mraza, dok neki od današjih mališana neće biti u prilici spoznati u potpunosti tu izmišljenu personu jer su rođeni kao pripadnici neke religije u kojoj Djed Mraz nije poželjan za Novu godinu (što je međunarodni praznik da podsjetim).Nisu djeca birala religiju, te ih ne bi trebalo zamarati religijom (i nacionalizmom što je kod nas neodvojivo) u najljepšem životnom dobu.Kada postanu sposobni da bolje rasuđuju neka odlučuju hoće li živjeti u okvirima svoje religije slaveći recimo Bajram uz alkohol i nekog srbijanskog pjevača.To izgleda nije toliko zlo koliko je Djed Mraz, dok se o tome ne protivi baš puno.Sramota je da se u suvremeno doba bojkotira brend kakav je Djed Mraz.A zašto Djed i zašto Mraz to mi ni dan danas nije jasno, to dođe ime i prezime, pa bi se moglo kazati Mraz Djed samo što na tu inverziju nismo baš priviknuti. Možda je sav taj otpor iz razloga što se Djed Mraz još nije izjasnijo koje je on vjere zapravo nacionalnosti.Mislim da je on pripadnik one nacije čiji pripadnici na dječijim licima izmamljuju osmijehe, što će reći da je kao takav svima podoban.Nedavno su se u TV emisiji Duške Jurišić okupili neki ljudi koji su ZA i PROTIV Djeda Mraza, gledateljsvo je također bilo podijeljeno.Meni se to nije dalo gledati kao što mi se inače ne gleda , jer nijedna od suprostavljenih strana neće ostvariti svoje ciljeve svađajući se u TV emisiji što možda naklonjeno gledateljstvo i očekuje.Ja sam davno uvidio da je to “prazna priča”.Imaju ljudi pravo da iznose svoje stavove te im to niko ne može osporiti.I ovo moje je nekome “prazna priča”,jer postoji ono : “Ma pusti”, što u prevedenom značenju izgleda: “Ja sam pametniji od svih njih,samo nemam dovoljan fond riječi da oblikujem svoj stav prema tome”. Takvih je danas mnogo.
 
tekst u DOC formatu
Emir Nišić S.
emirnisic@mail.com
www.emirnisic.pege.tl
02.12.2008.

Dok dani prolaze

SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede
dana: 03.12.2008.
 
 
Dok dani prolaze
 
Prošle srijede nisam uspio objaviti kolumnu zbog prečestih nestanaka električne energije i brojnih obaveza koje su kasnije slijedile.Od moje posljednje objavljenje kolumne pa do danas nagomilalo se mnogo događaja, a o svakome bi se moglo napisati ponešto.Treba ipak izdvojiti one bitnije.Najvažniji događaj za mene proteklog tjedna bilo je moje prisustvobanje promociji diplomanata i magistranata Tuzlanskog univerziteta.Svečana akademija je održana u Mejdanu.Šta bi Tuzla da nema Mejdana? Da ga nema trebalo bi ga izmisliti.Možda nekome padne na um da ga renovira.Divno je bilo vidjeti diplomce odjevene u toge.Meni najzanimljiviji dio bila je promocija zlatnih studenata.Gospodin rektor se pohvalio njihovom brojnošću , što po mome proračunu dođe sasvim normalan procenat obzirom na ogroman broj onih koji studiraju na pomenutom univerzitetu.Studiraju koliko znam i oni koji su kao osnovci ili srednjoškolci jedva prelazili u narednu godinu školovanja.Danas je studiranje moda više nego bilo šta drugo.Mnogi znaju u kakvom kaosu funkcionira taj univerzitet tako da je malo tko vjerovao u nakićeni rektorov govor.Ideja o održavanju jedne takve manifestacije je odlična ali je realizacija jadna.Iz publike su se za vrijeme trajanja manifestacije mogla čuti razna dobacivanja.U sjećanju mi je ostala rečenica jednog starijeg gospodina koji je kritikovajući omladinu koja neće da mu ustupi prolaz izjavio :” Divni ste vi studenti obzirom ko su vam profesori i dekani.” Sa moje lijeve strane je sjedio bračni par čija je kćerka primala diplomu pa nisu uopće skrivali svoju sreću.Ne znam da li je ta sreća kod njih nestala narednog dana kada se sve vratilo u normalnu i kada se konstatiralo da će diploma koristiti za ukras ili će možda biti sastavni dio djevojačkog ruha.Svim diplomantima iskreno čestitam jer sam svjestan žrtve koju su položili da bi došli do svojih diploma.Svjestan sam zato što sam imao priliku spoznati kako je to studirati na tuzlanskom Univerzitetu.Divim im se zaista.Poslije promocije diplomaca moje društvo je krenulo na ručak, samo što nismo mogli da nađemo slobodno mjesto u brojim ugostiteljskim objektima iz kojih smo brže izlazili nego što smo ulazili vidjevši da je sve puno.Na sve strane su jeli i pili diplomanti i njihovi prijatelji,obitelji,rodbina…Tog dana se u Tuzli mogao sresti neko koga niste vidjeli dugo.Takve gužve su nekada bile u gradovima u kojima su regruti JNA polagali zakletvu.Danas više nema vojske ali zato ima mnogo svršenih studenata koji polažu zakletve.Uz veliku muku smo pronašli slobodno mjesto pa smo obilato ručali.Obzirom na divno društvo i prijatne susrete sa par poznanika tim danom bio sam jako zadovoljan.Nedjelju sam proveo onako kako najviše volim.Dobar dio dana je utrošen na šetnju prirodom , popodne sam gledao dokumentarac posvećen Roaldu Dalu piscu poznatom po kontraverznim dječijim knjigama a prije spavanja odgledao film “Obitelj iz pakla”.Centralni događaj ponedjeljka bio mi je susret sa Seadom drugom iz djetinstva , sreli smo se ispred bankomata koji nije radio.Sead je sad u Češkoj ,kaže da je zadovoljan životom.Pitao sam ga da li se desi da ne radi bankomat u Češkoj.Odgovorio je sa NE.Utorak ujutro se budim sa viješću da je u Avazu objavljeno kako je glavni imam moje općine optužen za pokušaj silovanja.Čulo se to u jutarnjem programu neke radio stanice u redovnom pregledu dnevne štampe.Onda sam naravno požurio da kupim novine koje inače ne kupujem.Tog dana u Živinicama su novine kupovale i najveće škrtice , i pismeni i nepismeni. Vjerovatno je da su iste brzo rasprodate.Naravno niko nije kriv dok se to ne dokaže pa tu vijest treba prihvatiti sa rezervom, i sve treba prihvatiti sa rezervom iz novine u kojoj se autori potpisuju inicijalima.Hajde da predpostavimo da je naš glavni imam uradio nešto pozitivno recimo da je objavio knjigu i da su o tome pisale novine pa se to čulo ujutru na radiju , koliko bi nas tad kupilo “Dnevni avaz” s namjerom da baš to pročita?Vjerovatno niko, osim onih koji tu novinu redovito čitaju.Takvi smo mi ljudi.Volimo samo tuđu nevolju u nju vjerujemo uvijek , dok dobre stvari ne prihvatamo brzo , uvijek smo sumnjičavi kad je nešto pozitivno u pitanju.Sve dok je tako dugo će nam biti ovako dobro , a možda nam bude još bolje.
skini tekst u DOC formatu
 
Emir Nišić S.
emirnisic@mail.com
www.emirnisic.pege.tl
18.11.2008.

Kolumna ispod Visa

 

SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede

dana: 19.11.2008.

 

 

Kolumna ispod Visa

 

Danas se nađoh u Tojšićima, malo mjesto blizu Kalesije,a Kalesija je jedna mala općina u kojoj je Nisvet Džanko snimio prvu epizodu “Pozitivne geografije”, a pisao je i u magazinu BH Dani na temu Klesije i klesijskih prilika davne 1998. godine a tekst je nosio naslov “Spreča ispod Visa”.Za one koji ne znaju Spreča je rijeka a Vis je brdo (nalik na piramidu).Po prvi puta u Tojšićima pišem svoju kolumnu.Vidjet ću koliko su Tojšići inspirativno mjesto.Da ne bih pisao samo o onome što sam danas zapazio tu , vratit ću se koji dan unazad.Baš u petak sam imao priliku po prvi puta u životu gledati indijski film.Film koji sam doslovno morao gledati zvao se “Krissh” , vijest o tome da ću ga morati gledati došla je do mene još u srijedu, kako bih se mogao za to psihički pripremiti.Nisam filmofil ,zapravo rijetko ih gledam, ali što se mora nije teško.Budući da sam film počeo gledati sa jakom glavaboljom sve se opet dobro završilo.Film je blago rečeno užasan, više zanimljiv djeci nego odraslima,budući da obiluje sadržajem u koji bi samo djeca povjerovala, glavni lik ima nadnaravne moći , leti pa čak i razgovara sa životinjama.Osoba koja je mene( i sve prisutne) primorala na gledanje filma nas je unaprijed obavještavala o tome šta slijedi pa budući da film nismo gledali ni do pola to dosta poslužilo.Na početku nam je rekla da glavni lik ima šest prstiju na jednoj ruci ali ne zapamtih kojoj,ja to tokom gledanja filma nisam zamijetio.Došlo je vrijeme kada trebaju početi dva atraktivna reality show-a pa smo film pun loše glume morali prekinuti jer je većina prisutnih željela gledati “big mama house” i “operaciju trijumf” paralelno.Gledanje tih idiotarija mnogo je mučnije nego gledanje indijskog filma.U filmu sam barem mogao gledati preslatku glavnu glumicu a ovako samo gomilu njih koji ne znam šta rade.Noć je plovila dalje a narednog dana su čekale obaveze moralo se dakle na počinak.Tako je proteklo moje prvo gledanje filma porijeklom iz daleke Indije.Preživio sam rat pa mogu još desetine indijskih filmova , ali mislim da ne bih mogao još jednom gledati akademiju (čuj akademiju) zvanu “operacija trijumf” (namjerno napisano tako kako je napisano).Jučer mi je sugerirano da glasujem za jednog od učesnika budući da je “naš” a taj glas me mogao koštati 0.50KM.Baš fino za onoga tko od toga živi jer čini mi se da podrškom  “svog” kandidata dokazujemo odanost svojoj naciji.Na tu temu su napisane mnoge kolumne posljedinh dana.Evo i ja uzalud trošim riječi na te gluposti.Da li sam dao glas? Nisam , zašto bih? Smatram da se može bolje zabaviti ispred TV-a u vrijeme emitiranja takvih stvari.Ako je to kulturni sadržaj onda stvarno tonemo sve dublje i dublje.Možda će uskoro početi i lokalne TV kuće sa svojim verzijama “Big brother-a” , Ako emisje budu gledane a vjerovatno hoće neka ih emitiraju svake sezone kako bi kroz iste mogao proći što veći broj stanovnika iz općine.Samim tim učesnici će steći slavu,a oni koji ne učestvuju mogu se zadovoljiti telefonskim glasovanjem.Možda bi se oni koji ne učestvuju mogli hvaliti da je neko od učesnika njihov prijatelj ili rođak a da ga predhodno nikad nisu ni vidjeli, ali nema to veze svi će im vjerovati a oni će tako poboljštati svoj status na društvenoj ljestvici.Nije mala stvar imati rođaka koji je učesnik u reality show-u.Danas sam se u Tojšićima na kavi našao sa mojim školskim drugom Mirnesom.Krenula su prisjećana na stare dane.Poslije je on pričao šta ima novoga kod njega , isto sam zatim učinio i ja.Imao sam vremena zamijetiti da konobar u restoranu goste pozdravlja vjerskim pozdravom a poslije istim gostima donosi raznovrsna alkoholna pića.Svaka čast.Mirnes me poslije pita pišem li kolumnu srijedom, te mi reče da nije odavno pratio pa ne zna.Ja mu odgovorih da ću ovu pisati baš tu u njegovim Tojšićima.On se blago nasmija.Za ovih par godina on i ja samo se dosta promijenili.Na odlasku sam mu pokazao rokovnik u kome nastaje moja malo čitana kolumna.Naravno da je malo čitana jer sam ja izuzetno nepoznat autor , nisam ja učesnik realiti show-a pa da me slave kao nacionalnog heroja, hvala Bogu pa nisam.

skini tekst u DOC formatu

Emir Nišić S.
emirnisic@mail.com

www.emirnisic.pege.tl

11.11.2008.

Đekna je (davno) umrla

SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede

dana: 12.11.2008.

 

 

Đekna je (davno) umrla

 

Fino je pisati dnevnik , a još je ljepše čitatati ga poslije izvijesnog vremena.Recimo u mome piše da na današnji dan prošle godine nisam radio ništa.Danas je opet isto.A sve je više onih koji ne rade ništa.Nekima je (čini mi se) jednini posao da ne rade ništa.Drugi ne rade ništa iz hobija, treći iz revolta a ostali ko zna zašto...Dogodi se da danima ne izlazim vani , tad je oko mene gomila knjiga , skripti i par bilježnica.Ljudi kažu da će se učenje isplatiti.Nekad se dogodi da cio dan provedem za računalom , razlog je nebitan , to je jako nezdravo kažu mi.Najbolje se osjećam onda kada je moj dan šarolik.Evo danas recimo čitam vijesti iz zemlje i inozemstva, a sve mi se čine nekako poznatim i davno rečenim.Danas vijesti prebrzo stižu do nas, nekada su kasnile.Zna se desiti da i danas koja zakasni isto što se desi da zakasni autobus na relaciji Živinice-Kalesija ali ljudi nekako navikli na to.Jedina vijest koja mi se danas učinila zanimljivom je ona vezana za prestanak proizvodnje automobila sa natpisom Yugo . Nekad narodni automobil nekadašnje ''narodne zemlje''.Yugo je predstavljen javnosti 1980.godine i tada se dizajnom doimao dosta zanimljivim , mada su se njegovi vozači žalili na njegovu kakvoću.Dizajnirao ga je slavni Giorgetto Giugiaro a na promociji su najavili da bi se taj auto mogao proizvoditi do 2000. godine. Većina ljudi je to privhatila s rezervom , ali gle čuda Yugić izdržao skoro do kraja 2008.god. Proizvodio bi se on još dugo da nedavno nije potpisan povijesni ugovor sa Fiat-om zbog koga će umjesto Skale , Floride i Yuge iz Kragujevca izlaziti novi modeli poput Topolina.No bez brige pomenuti modeli će se još dugo moći viđati na našim cestama i utrkama naravno.Simbol Jugoslavije će se kotrljati idalje.

Juče smo se moja rodica Mirela i ja prisjetili jednog simbola Jugoslavije, kultne TV serije Đekna snimljene 1988. godineu produkciji RTV Titograd u režiji Živka Nikolića.Serija koja je ostala duboko urezana u sejćanja svih onih koji su je gledali.Još uvijek se članici u novinama znaju nasloviti rečenicom : «Đekna još nije umrla ,a ka' će ne znamo.» Naravno to je sa sobom u vrijeme  pred raspad Jugoslavije nosilo neku posebnu simboliku. Danas je to malo drugačije.Sama serija ima karakter komedije.Centar radnje je jedna crnogorska obitelj nastanjena u nekom selu iznad Šavnika.Obitelj koju čine djed Miladin , baba Joka , sin Radosav , snaja Ljeposava , unuka Milijana i unuk Mišo koji je navodno otišao na studije u Beograd u kojemu je promijenio tri fakulteta ,a onda sa cimerom otišao u Njemačku da bi se ipak poslije javio iz Australije.Sve što se može jednostavno oni rade komplicirano.Imaju susjeda Joksima koji je meni iskreno najinteresantniji lik , inače je predsjednik mjesne zajednice  a u ime svojih građana zaprima poštu i istu prije njih otvara.Joksim ima jedne novine koje nosi u džepu , nosi kravatu , ima tašnu a u tašni određenu količinu šećera koja mu koristi u slučaju da mu domaćin ne ponudi šećer uz kavu.Svoje dane provodi najčešće lutajući od kuće do kuće negdje ga počaste kavom , negdje rakijom , a ponekad doro dođe i cigareta.Pored njega izdvajaju se Petko koji visi na gredi kako bi ispravio grbu na leđima i Svetozar koji Radosava uči njemački.Ako niste gledali , mogo ste propustili.Divno je bilo prisjetiti se Đekne a sad je vrijeme da se vratim u svoju zbilju i da još koji dan ne radim ništa.Jugoslavija je davno umrla i ne vrijedi liti suze nad njom.

 

skini tekst u DOC formatu

 

 

Emir Nišić S.

emirnisic@mail.com

www.emirnisic.pege.tl

04.11.2008.

Teen generacija

SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede

dana:05.11.2008.

 

 

 

Teen generacija

 

Slušam u ponedjeljak vijesti hrvatskog radija gdje spominju da je preminuo Josip Klasnić koga su 23.listopada pretukli učenici vinkovačke Poljoprivredne škole čiji je i on bio učenik.Pretukli su ga kako doznajem iz čiste dosade , a bilo ih je čak 11.Sličan događaj desio se i u našoj zemlji , u glavnom nam gradu Sarajevu 05.velječe ove godine kada su trojica maloljetnika ubili Denisa Mrnjavca.Jedan od njih je osuđen na 9,5 godina zatvora.Malo zaista u odnosu na počinjeno zlodjelo. Možda se neki  pitaju šta li to mlade ljude navodi na devijantno ponašanje? Socijalno stanje i odgoj (što kućni što školski) uglavnom.Ima tu još niz čimbenika koji utječu na to , igraju recimo igre u kojima su tema pucnjava i ubijanje.Ne bave se sportom, ali ga prate u nekoj mjeri samo sa pogrešne tačke gledišta, nije mi jasno zašto na nogometnim utakmicama nose natpise gdje se spominje Srebrenica (nebitno u kojem kontekstu) , ali neko mi je pričao već da je ovaj minuli rat i započeo zahuktavanje na nogometnim terenima.Ostavite politiku izvan stadiona.Slušaju muziku u čijim se tekstovima pjesama veličaju neki «gradski kraljevi» u skupim autima , i obaveno lancima oko vrata , naoružani i sl. Mnogo je onih koji žele postati baš takvi pa to pokušavaju na razne načine, nekima ne usipijeva pa se barem nasiljem nad slabijim nastoje osjećati nadmoćnima.Profesori su već davno izgubili autoritet nad njima.Najviše je tome uzrok stupanj vladavine prava u ovoj zemlji.Mišljenja sam ipak da lica koja se devijantno ponašaju treba strožije kažnjavati.Nedavno sam gledao jedan klip na You Tube i malo mi falilo da zaplačem.Snimljen je u nekoj od naših srednjih škola.Počinje sat , ulazi profesor.Neki od učenika sjedaju na svoja mjesta , neki šetaju po razredu, a par njih igra stolni tenis.Sat teče dalje profesor nešto piše na ploči ali sve što on napiše učenici brišu, kasnije mu jedan od njih prijeti velikim drvenim trouglom , sakriše mu dnevnik, uključuju i neki TV koji imaju u učionici ... ma strašno.Dao sam i komentar sledećeg sadržaja : blago njihovim roditeljima kad ih imaju tako fine. Pomenuti klip me jako naljutio.Sjetim se sebe u tim godinama, nisam bio delikvent ali ponekad bi učinio nešto što mi ne bi priličilo, i sad znam da sam time samo sebi nanio štetu.Shvatit će to nekada i današnja «teen generacija»  koja eno gledam ih jutros,stoji ispred tržnog centra sa cigaretom u ruci , sjedi po kafićima, a najviše ih je pred klubovima koji imaju poker aparate.Tako oni provode dane u školi , a poslije vikenda će pričati ko je gdje i koliko alkohola popio.Hvale se time čega bi se normalan sramio.Još sam za svoga tinejdžerskog doba spoznao sam jedan bitan faktor koji omladinu navodi na loše stvari a to je ugledanje na pogrešne uzore,te štovanje istih.Danas nažalost se svima nama nude TV emisije izrađene na bazi «Big brother-a» u kojima učestvuju osobe sa umnim poremećajima, a nama su kao takvi zanimljivi a omladina ih obožava.Volio bih da se cenzurišu emisije takvoga tipa.Ali prije nego neko cenzuriše mene stavit ću točku.

skini tekst u DOC formatu

Emir Nišić S.

emirnisic@mail.com

www.emirnisic.pege.tl

 

21.10.2008.

Ovijeni maglom

SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede

dana:22.10.2008.

 

 

 

Ovijeni maglom

 

Utorak ujutro sam se probudio pod snažnim dojmovima političkog magazina ''60 minuta'' Bakira Hadžiomerovića, emisija je takva da nikoga ne ostavlja ravnodušnim.Pamtim dosta dobrih priloga hrabrih novinara koje pratim iz sezone u sezonu.Ponekad sam ''namjerno propuštao'' pogledati emisiju razočaran nemarom nadležnih institucija i organa za ono što hrabri novinari predoče javnosti.Jutro opet maglovito a ja evo prognoziram kako bi moglo biti za vikend a želja mi je da bude što sunčaniji jer za ono što sam naumio raditi za predstojeći vikend je najbitnije lijepo vrijeme.Trenutno je grad u kome živim ovijen ne samo maglom već i tugom zbog nedavne prometne nezgode u kojoj je život izgubila mlada Sabina Goletić.Imala je samo 19 godina.Poslije njene dženaze čuli su se komentari starijih ljudi da nisu zapamtili veću dženazu u svome vijeku.To sigurno znači nešto.Uzalud nam je sad osuđivati vozača u alkoholiziranom stanju koji je autom naletio na Sabinu i njenu sestru koje su u toj prometnoj nezgodi sudjelovale kao pješaci.Jedna mladost okrunjena djevojačkom ljepotom je ugašena, poslije nje je ostala samo glasna tišina. Nikad mi neće biti jasno zašto poslije svakog događaja (bio sretan ili tužan) naš narod izmišlja priče obogaćene neistinitim činjenicama.Što se vijest dalje širi selom ili gradom (sad to dođe na isto) gubi svoju prvobitnu formu.Volimo pričati a niko da iz nečega izvuče neku pouku , da se zapita...

Svi su kritičari,svi su najpametniji , ne poštuje se drugačije, a svi se u sve razumiju.Blago nama.

Ja sam zadnjih dana dosta razmišljao o životu i smrti ,shvatio sam da je život jedan mali dio između postanka i smrti.Ono što se nedavno desilo Sabini može se desiti svakome.

  Juče sam imao priliku jesti tunu iz Vijetnama. Jeo sam i čudu se čudio.Sad barem ima tih konzervi a mene je ''zapala'' baš vijetnamska. Dosta je čudnog okusa , pa sam u neke momente pomislio da nije nešto drugo... Valjda nije, tješim se. Ispričao sam to svome prijatelju koji je inspiriran mojim čudnim obrokom napisao blog na tu temu.I na kraju ću reći samo jadan onaj tko jede ribu iz Vijetnama.Čujem i kako ćemo uskoro moći uvoziti rabljena vozila starija od sedam godina.Planiraju pomjeriti granicu na deset godina.Tko može i tko voli neka izvoli.Trebalo bi uskoro pojeftiniti gorivo pa će se sretni ljudi ove zemlje moći vozikati koliko mogu i znaju.Moj frend Džaja neće biti te sreće jer nema posla u struci a još je mlad da bi razmišljao o nekim alternativama.Ja sam nagovarao nešto ali nije baš zainteresiran.Kaže volio bi ići opet u školu , najbolje mu bilo dok je bio u klupi , nije kaže bilo briga i problema.Sad ga pokušavam nagovoriti na doškolovavanje , pa mi valjda uspije.Bio je i danas tu kod mene , dotakli smo se raznih tema.Prisjetili se nekih naših nekadašnjih druženja, i planova.Od naših planova su ostala samo ova naša sjećanja , malo nam se od toga ostvarilo.A i da jeste možda bi bili nespremni da prihvatimo neke stvari. Sad smo hajmo reći spremni, ali smo ovijeni maglom.Možda nekad i od magle može biti koristi neke , ostaje da se razvidi .

 

skini tekst u DOC formatu

 

Emir Nišić S.

emirnisic@mail.com

www.emirnisic.pege.tl
14.10.2008.

Neko mirno doba

SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede

dana:15.10.2008.

 

Neko mirno doba

 

Doba je u kome jesen pokazuje svoje pravo lice.Izbori su iza nas i sve opet miruje.Na fakultetima su uveliko počela predavanja, na BHT televiziji je počela nova sezona emitiranja emisije «U ime naroda» Josipa Pejakovića , jednog od naših najboljih glumaca i usput rečeno samozvanog «narodnog viskog predstavnika». U toj emisiji će (kao i prije) biti prikazan narod ove zemlje sa svojim problemima i sa svojom neimaštinjom, ali one koje bi takva slika društva trebala da podstakne na nešto konkretno sigurno je neće gledati.Na političkoj sceni je opet neka zavrzlama neki hoće novu državu.Ja sam na početku novog ciklusa pisanja svojih sedmičnih komentara (koje će uzgred rečeno čitati malobrojni) koje inače nazivam «Sedmična kolumna od srijede do srijede». Nije teško pronaći inspiraciju za pisanje nečega takvog , dovoljno je osvrnuti se oko sebe.Osvrćem se ali mi se nikako ne piše o rezultatima izbora i onoga što je ostalo iza njih, nastalo neko mirno doba . Krenem do obližne trafike sa namjerom da kupim neki dnevni list iz susjednih zemalja , i odlučim se za Jutarnji list. Evo sad hoću da pišem o onome što me je ili obradovalo ili zainteresiralo u novinama.Negdje na početku pišu da se ponovno vraća «Crna guja» za one koji ne znaju radi se o britanskoj humorističkoj TV seriji čiju glavnu ulogu igra Rowan Atkinson poznatiji kao Mr.Bean.Naravno u seriji će se naći i njegov vjerni sluga Baldrick.Spadam u poklonike te serije tako da jedva čekam da pogledam nove nastavke.Pišu i o operaciji indeks , počelo suđenje profesorici Deši Mlikotin Tomić koja je inače porekla počinjenje djela i kazala da se inkriminiranih događaja uopće ne sjeća. Možda žena i nije kriva.Kako bi samo nama dobro došla jedna operacija poput indeksa , ali nešto kasnije se sjetim da bi sve bilo kao i sa onim slučajem kad je studentica tužila profesora u Tuzli za seksualno uznemiravanje pa ga oslobodili optužbe jer nema dokaza.Uvijek se ponavlja to «nema dokaza».Kad već pominjem fakultet ima u novinama jedna priča sa naslovne strane na tu temu a naslov joj je «Majka i sin zajedno u studentskoj klupi» . Majka upisala studij u 38. godini i završila sa ocjenom 4.87 u rekordnom roku , a danas ima 41. godinu i sprema se za zvanje magistra struke.Svaka joj čast. Njen sin je nedavno krenuo na studij multimedije i već je dokazan u toj oblasti, pa se nadati da će i on biti dobar student poput svoje majke.Vrijedi im pomenuti imena Vilma i Mario Kolar iz Zadra su.Pitam se ima li studij multimedije na tuzlanskom univerzitetu(jednom od najboljih u regiji kako vole reći njegovi dekani,profesori i ostali)? Nema.Oduševio sam se i pričom o novoj jahti Romana Abramoviča koja je duga 165 metara i za koju će izdvojiti oko 400-500 tisuća dolara.Jahta će čak imati i proturaketnu zaštitu,dva parkirališta za helikopter,podmornicu,i ko zna kakva još čuda.I kažem neka fino je to kad može čovjek , neka uživa i sretno mu bilo.Nisu zapostavljeni u novinama ni oni koji misle na humanost , naime prinčevi William i Harry porputovat će oblasti južne Afrike na motociklima, kako bi prikupili 400 tisuća eura za humanitarne svrhe. Bacio sam oko i na horoskop sudeći po njemu situacija mi nije blistava , kaže ljubav 3 , posao 3, zdravlje 4. Na posljednjim stranicama sam pročitao da će u nedjelju na programu HRT2 od 20:55 biti emitirana komedija «Mladi Einstein». Jednom sam već gledao pomenuti film ( i naravno smijao se do suza) ali ništa me ne sprečava da u nedjelju uvečer opet budem pred TV ekranom.Tako je proteklo moje današnje prelistavanje novina.Nešto kasnije mi reče tetka da bi uskoro mogao rat.Ja o tome ništa ne pročitah u novinama,čak ni nešto po čemu bi se to zlo moglo naslutiti.Izgleda da ona čita nešto drugo.Ako ga i bude znam da mene zaobići neće i da ću ostati tu gdje jesam,a za one druge što su navikli na bježanje se nimalo ne plašim , snaći će se oni opet.

 

 

Emir Nišić S.

emirnisic@mail.com

www.emirnisic.pege.tl

 

skini tekst u doc. formatu ovdje

07.10.2008.

Daljine tihe

Daljine tihe

Zašto li su daljine tol'ko duge ,
zašto li ih prate oblaci tuge?
Zašto kad se zaljubiš
ne možeš da poljubiš?
Zašto li sam Bože dragi
zaljubio se opet u cvjetak slađani?

Koje li su sudbe to odredile,
da ona bude daleko od mene?
Koji li su vjetrovi sreću mi odnijeli,
da je ne ljubim tim me prokleli?
Da li mene želi moj cvijetak slađani?

Ljubav bih joj dao i srce cijelo ,
sreću ,svjetlost,toplinu i treptaj.
Otjerao tugu, ukrao joj suzu,poklonio smiraj.
Iako me možda taj cvjetak želi , znam da snage
kao i ja nema da obriše brda i dolove
što je dijele od mene.

Znam da se sreća osmijehne rijetkima,
i da je imam samo u snovima.
Znam da se Selmom i njen grad ponosi,
znam da ona meni slatke patnje donosi.
Znam da ćuti daljina i prepreku mi predstavlja
znam da sad ruka moja
o Selminoj ljepoti trag ostavlja.

Nadam se da će daljina da presuši
i da će sreća tugu brzo da sruši.
Da će ruka moja biti u tvojoj,
da ću tebe Selma zvati dragom svojom.

E.Nišić

30.08.2008.

Dok zoru čekam

Dok zoru čekam


U ovo kasno doba znam da Mostar spava

a Neretva tiha je i hladna.

Teče tiho da most ne probudi

a on se pretvara da spava

 znam da kao i ja ne može da zaspi,

očekuje prolaznika nekog što njemu je drag.


Ja ti evo nikako da zaspim

već cijelu noć na tebe mislim.

Dočekat ću budan zoru

čekat ću je tu na prozoru.

Pitat ću nju za te'

pitat ću kome su tvoje oči date...


Pitat ću je kakve snove snuješ

i kome se potajno raduješ.

Reći će mi zora ko ti je u očima

i koga snivaš noćima

i kom se sretniku nadaš...


I kad zora ode sve će isto biti

ja ništa pjesmom ovom neću promijeniti.

Neretva će opet svojim tokom,

svaki skakač ponosit će se skokom.

Mostar će živjeti dok je svijeta,

prolazit će zime i ljeta.

A ti ćeš meni dugo želja biti

gnijezdo ćeš ljubavno s nekim drugim sviti.

 

 

Emir Nišić S.

26.08.2008.

Onoj što mi snove krasi

 

Onoj što mi snove krasi


Baš k'o onda kad Šantić sreo je Eminu,

ista radost biješe kad ugledah tu djevojku divnu.

Od tog trena ona moje snove krasi

i zbog nje su sad teški uzdasi.


Najljepša je Emina bila u Mostaru,

mirisala kažu uvijek po beharu.

Prošlo je to vrijeme, sad Nermina ljepotom blista

i krasi život jednog pjesnika.


Oka su joj dva k'o dva sjajna sunca,

griju toplinom dušu mi i srce.

Korak joj je lak a kosa poput svile

Još kad bi te čari moje na tren bile...


Emir Nišić S.

20.08.2008.

Ljepota najveća

 

Ljepota najveća


I prije su mene živjeli pjesnici

Bilo ih je puno...

Mnogi zvijezde dotaknuše

I među njima ostadoše dugo.

Pisali su oni pjesme i poeme

Sve zbog neke lijepe žene.

Danas je isto opet

Zbog ljubvi lutam kao proklet...


Pišem pjesme ženama

Bilu sam im samo u snovima

Predstavljam ih k'o ideal u pjesmama.

Al' pružila mi se prilika

Da budem iznad svakog pjesnika.


Takve ljepote još nijedan vidio nije

Sretan li je izvor sa ko'g ona vodu pije.

Pisem pjesmu ovu djevojci toj miloj

Što ne sretoh je nikad nit joj

Osmijeh dadoh svoj.


Druga su vremena sad gledam slike njene

Srce bi odmah njoj da krene...

Obuzdaj se srdašce moje, uzalud treperiš

Nikad' imat' neceš ono sto želiš.

Džaba razum imam kad osmijeh joj vidim

I pred slikom njenom ja se postidim.


Opet snove snivam na jastuku mekom...


Poljubim joj ruku , ona se nasmiješi

Poklonim joj cvijetić, u obraz me poljubi.

Nekad tako dotaknem kosu njenu

Onu kosu koje se stidi i sva meka svila.

U snovima tim divnim sreća joj zasjaji iz oka

Pa diže iznad neba mene sretnoga.


Ali uvijek mora svanuti zora

I neko čudno biće rastjerati snove mora.

Ništa mu ne vrijedi jer ja i danju sanjam

Tu ljepotu kojoj ravne nema ...


Iako ne sretoh je još ,čuvam je u srcu

Sa svim čarima njenim , onako milu ,

Nježnu i medenu...


Hvala ti radosti moja sto postojiš

I što meni život okicama svojim sladiš .

Budi moja sreća dugo ,

Budi u mom snu

Nek mi tvoj lik pred očima bude

Nek ceste sudbe ne budu duge ...

I nek valovi te sudbe iste me nanose

Na ostrvo ono gdje ti vjetar mrsi kose.




Emir Nisic S.

15.08.2008.

Prelijepoj Nermini

Prelijepoj Nermini


Prošlo je proljeće a i ljeto se pakuje polako

a meni život ljepšim učini jedno biće slatko.

Na kratko u misli dođe

pa me vrati u dane što bijahu davno.

Ko je još tada mogao znati

da će ona djevojčica mala

postati ljepša nego zora plava?


Nije mi moglo tad' reći ni sunce

da zbog nje nekad planut će mi srce.

A ni mjesec znao nije da pisat ću

joj pjesmu ovu...


Sjetim je se iz onih dana

slađane i mile kad bila je mala.

Tad su oči njene zarekle se nebu

da najljepše će na svijetu postati.

Sada zaista je tako

opijaju one mene polako.


U godinama minulim dok rasla je ona

mene pred očima njenim bilo nije.

Prođoh u godinama tim kroz

obaleke patnje i bola,

tražeći da bar vidim ljepotu najveću,

a nisam ni znao da se blizu mene krije.


Iznenadih se nedavno kad vidjeh joj sliku.

Prepoznao nisam da je to ona.

U trenu tom zapitah se gdje su granice ljepoti?

Malo mi je život da se nadivim toj krasoti.


Sretno li je sunce što je stalno gleda,

a tek onaj koga ljube usne od meda.

Sretan sam i ja što joj pjesmu pišem.


Ako mi Bože hoćeš sreću dati

daj mi da zauvijek budem pjesnik njen.

Zalud su i pjesme kada drugog voli

i kad mene pored sebe ne želi ni blizu.


 


 

Emir Nisic S.

15.05.2008.

Nova ruža

Nova ruža
 
Eh kakva će ruža procvijetati
Al' zalud cvjeta kad je nemam kome dati
Stabljika je njena vitka i prava
A listići raspoređeni baš kako treba.
 
Pupoljak njen već se otvara
Dok duša moja još o tebi sanja
Želio bih al' ne mogu
Ovu ružu tebi dati.
 
Rumenit ćeš se ružo uzalud
Iz ove bašte ti nećeš nikud'.
Znam da si se nadala
da ćeš njena biti
zbog nje si ti i procvala.
Sad polako kao srece moje
zbog nje i uveni.
 
Emir Nišić SOKO
24.04.2008.

Jorgovani

Jorgovani

Jorgovani se bude,mirisom govore
Gledam ih,divim se i razumijem govor njihov.
Kažu da vrijeme je za ljubavi nove
Proljeće želi da se ljudi vole.

Eh,moji jorgovani zalud meni to govorite
Preklinjem vas bojom vašom prestanite.
Želim to i ja ali draga neće
Srce da omekša,već mi vraća cvijeće.

Eh,proljeće mirisima me uzdigni
Učini da ona me zavoli.

Emir Nisic S.

29.03.2008.

Stari bunar

Stari bunar
 
Blizu hrastova živi bunar stari
Na ravnici što obala je Savi
Godine su traga na njemu ostavile,
Pa su njemu jadnom i boju promijenile.
 
Odavno već niko iz njega ne zahvati vode
Tišina i uspomene oko njega plove.
Mnogo je znam pokvasio usta žednih,
Mnogo umio lica snenih.
 
Zalud živje bunar taj kad iz njega
Ona nije vode pila,
Baš k'o i ja što me nikad
Nije poljubila.
Emir Nisic SOKO
24.03.2008.

Moje bogatstvo

Moje bogatstvo
 
Harem ima sultan silni
a ja tebe iako moja nisi.
Pa uživam ponekad
gledajući čari tvoje.
 
Obnevidim od ljepote
zastane uzdah od tvog pogleda.
Zalupa srce od blizine tvoje,
klecnu koljena od straha neobjašnjivoga.
 
Sultan bi harem dao za tebe,
zlato,bisere,dukate,dijamante...
Vrijednija si znam od svega toga
a ja bogatim se osjećam jer mogu
tako ponekad tebe da vidim,
tebe da sretnem.
 
A koliko bih tek bogat bio
kad bih te samo jednom zagrlio.
Emir Nisic-Soko
 
01.03.2008.

Ti se pobrini

Ti se pobrini
 
Hoće li opet biti sunca?
Hoće li opet biti cvijeća?
Hoće li biti sreće?
Možda će zavladati mrak.
Možda će prestati cvjetati cvijeće.
A za sreću ti se pobrini.
 
Da li će rijeka veselo teći?
Da li će oblaci bijeli biti?
Da li ćeš opet od mene otići?
Rijeka će možda presušiti.
Oblaci biti crveni od silne ljubavi.
A da voljen budem ti se pobrini.
 
Zvijezdica će jedna pasti s neba,
A ja ću je na poklon tebi dati
Stavi je u kosu pa neka sija
Zvijezdica će zrake proliti
 A da poljubac dobijem ti se pobrini.
Emir Nišić-Soko
30.01.2008.

Hari Džekson

Kauboji danas loše prolaze
 
U mojoj mahali su se nekada djeca igrala kauboja,igrao sam se i ja.Danas se u mojoj mahali djeca igraju socera,san anderasa,kantera i sličnih stvari za zaglupljivanje.Izgleda da svako vrijeme svoje igre nosi.Mi smo u tim svojim igrama zamišljali da smo neki od junaka iz vestern filmova.U nekim davnim vremenima u našoj bivšoj domovini vestern filmovi su bili jako popularni , pa se zbog njih dešavalo sve i svašata.Sjetite se samo raznih pjesama ispjevanih na tu temu.Meni najbliža i najdraža od svih je „Salko dinamitaš“ od Nervoznog Poštara.Pjesma govori o prisjećanju jedne individue na dječačke dane koji koji su bili ispunjeni snovima o vestern filmovima.Bilo je njih svojevremeno mnogo onih koji su isto sanjarili.U Bijeljini je živio čovjek čija je opsjednutost prešla u nešto više.Rođen je kao Aljus Musli bio je vrstan fotograf ,ujedno vlasnik fotografse radnje WESTERN.Ne znam tačno kada je došao na ideju da snima vestern filmove ni to kada je došao na ideju da promijeni ime jer se danas o njemu malo zna.Ime koje je sam sebi dao zvučalo je mnogo bolje u svijetu vesterna-Hari Džekson.U vrijme kada su od domaćih valsti dobro dočekivani samo „partizanski“ filmovi , Hariju je teško bilo doći do potrebnog novca za snimanje vesterna.Ipak je snimo desetak vestern filmova koji kako on tvrdi nisu ništa lošiji od onih koje snimaju u Italiji.Filmovi su snimani na području Semberije i Majevice, trajali su oko 30 minuta, za najboljeg među njima slovi „Miris poljskog cvijeća“. Danas je jako teško ili bolje reći nemoguće dođi do Harijevih filmova.Neki su za Harija rekli da je ekscentrik ,neki da je legenda , neki da je izuzetan umjetnik,ima onih koji nisu ništa rekli jer nažalost nisu čuli za njega.Hari je išao još dalje pa je svojim djevojčicama dao imena: Dženeta,Dženita i Virdžinija.O njemu su pisale mnoge novine, rađene su mnoge emisije.Posljednji takav uradak za koji znam uradio je Nisvet Džanko u sklopu magazina „Čekajući 2001.“ , rađena je na svojstven način, na jako čudnom mjestu.Nisvet je tada bio odjeven u kauboja i krenuo je put Arizona pijace.Budući da je Hari Džekson američko ime samim tim je i Arizona američko ime pa je Nisvet smatrao da je to mjesto najbolje za saznati nešto o „velikanu“ domaćeg vestern filma.Mislim da je logičnije da je emisiju pravio u Bijeljini kada je već iz Sarajeva došao do Arizone ,mogao je i do Bijeljine.I ide tako Nisvet odjeven u kauboja Arizonom dok ga prolaznici i prodavači prate čudnim pogledima , neko nešto i dobaci(„Đe ti je konj“ recimo).Dolazi do jednog štanda na kome se prodaju piratski filmovi i muzički materijali, onda upita prodavača: „Imate li film Miris poljskog cvijeća od Harija Džeksona?“ , prodavač ne imajući pojma o čemu se radi odgovori : „Nema.“ Nisvet ga dočeka sa :“Šteta.“ onda nastavi dalje. Poslije napornog traganja za Harijem po blatnjavim stazama Arizone iscrpljeni kauboj (Nisvet) svraća u jednu kafanu daščaru gdje naručuje dupli viski.U daščari sjedi  Jasmin Duraković koji u tom kratkom dokumentarcu glumi kauboja sa Arizone i Nisvetu se obraća sa „stranče“ , Nisvet se kod njega raspituje o Hariju ali ovaj mu samo pruži šture informacije.Priča kako su svi zaboravili Harija i kako su o njemu pisali dok im je treb'o, doaje doznaja strancu da ga ovdje uzalud traži pa ga šalje onima koji su nekada pisali o Hariju.Brzo zatim dolazi konobar i poziva Nisveta u jednu prostoriju gdje sjedi neki čovjek koji je eto znao nešto o Hariju,ne baš mnogo.Mene je dojmila rečenica koju je „taj“ rekao na kraju koju baš ne mogu citirati jer je formirao na malo čudan način pa sam je samim tim zaboravio u cjelosti,u najkraćem bi izgledla ovako nekako: –Ne znam da li je Hari Džekosn živ,ali ja mislim da je živ jer legende nikad ne umiru.- Cijela reportaža je rađena u crno-bijeloj tehnici pa nam je kao takva vratila bar dio čari Harijevih filmova. Nažalost Hari Džekson je kako sam čuo umro u ljeto 1999. u svom gradu koji nije napuštao ni u toku rata.Iako je mrtav on još uvijek živi u nečijim sjećanjima i u svojim filovima koji danas rijetki posjeduju.Vjerovatno postoje u arhivi BHT-a,bilo bi lijepo da ih nekada puste.Ja sam uzaludno pretraživao buvljake tražeći njegova ostavarenja.Izgleda da su prošla vremena kauboja.Baš kao što neki čekaju da se pojavi „novi“ Tito , ja čekam da se pojavi „novi“ Hari Džekson.
 
 
 Emir Nišić SOKO
emirnisic@mail.com
http://emirnisic.page.tl
09.01.2008.

Pjesnik zaljubljeni

Pjesnik zaljubljeni
 
Dan krasi sunce,
noć mjesec i svaka zvijezdica.
Ružu krase latice,
leptira njegova šarena krilca.
 
Đaka čini sretnim petica,
roditelje njihova dječica.
Rijeke čini sretnim proljeće,
pticu zov slobode kad polijeće.
 
Ja nisam ni dan,a ni noć tamna.
Nit' sam ruža,a ni leptir razdragani.
Đak sam nekad bio i petice donosio.
Mlad sam još uvijek roditelj da budem.
Rijeke volim,al' im ni sličan nisam.
Porede me nekad s pticom,iako ne letim.
 
Moj život krase oka tvoja dva,
začini ga nekad osmijeh.
Najsretniji sam onda kad si mi blizu ti.
Ja sam još jedan pjesnik zaljubljeni.
Emir Nišić-SOKO
http://emirnisic.page.tl
20.12.2007.

Neostavarive ljubavi

Neostvarive ljubavi
 
Nekad nam se čini da su
 nam dalje i od sunca.
Kad pomislimo na to slatko
 biće srce k'o ludo zakuca.
Kad god imamo priliku zaželjeti želju
 u želji toj krije se
 ta ljubav nemoguća.
Maštanja su često vezana za te divne oči.
 
Neki su već ljubav priznali,
neki još uvijek ne smiju.
Iako je neostavraivo to se ipak želi najviše.
Ljubavi se takve jedino mogu
i danju i noću da sanjaju.
Vole se godinama i dugo se pamte.
 
Čini nam se uvijek da bi sretniji
s tom osobom bili,nego sa ovom
 što nas sada ljubi.
Kad bi se ostavarile sve te naše
ljubavi daleke
možda ne bi toliko slateke bile.
 
Uvijek će u nama živjeti nada
da zbilžiti će nas život nekada.
Svako od nas u srcu čuva neku
ljubav tajnu,dok boli srca jako peku.
 
Znam i to da želimo im sreću
sa drugima,kad već sa nama nisu.
Susreti s njima su priča neka druga
tad bar na tren prestane tuga.
 
Emir Nišić-SOKO
03.12.2007.

Tragač za srećom

Mome drugu Aldinu Trumiću
Tragač za srećom
 
Ideš kroz život tužan i sam
ne želiš mnogo,ali život je surov.
Druže moj stari ja to dobro znam,
sasjeći moraš taj od tuge satkan korov.
 
Nadanja imaš i svoje želje male
a ruke su tvoje još uvijek same.
Ti si ratnik što korača smjelo,
dobit će srce tvoje sve što je htjelo.
 
Ja se nadam da pronaći ćeš sreću,
biti iznad mnogih što uzori su tvoji.
Vjera moja u tebe postoji.
Emir Nišić-SOKO
26.11.2007.

Drugarima iz škole

 
Drugarima iz školskih klupa
 
Kako je samo tada sunce sjalo
a svako je od nas bio dijete malo.
Brige i probleme imali nismo,
ponekad bi neko
 nekome napisao pismo.
 
Bilo je pjesme i veselja puno
uživali smo tada a nismo znali,
da možeš biti teška tugo.
Od neba je bila veća
naša dječija sreća.
 
Mislio je od nas svak'
kad poraste da bit će jak.
Da će mu život biti med i mlijeko
imati svega što poželi,
živjeti daleko s nekim koga voli.
 
Dani su naši bili nježni poput svile
satkani od bjeline snijega
mirisni poput veselog cvijeta.
I sad u sjećanju odzvanja
galama sa velikog odmora.
 
Učionice se sjećam i okrugle peći u uglu
koja bijaše naš izvor sreće i toplote.
Lica se nekih sjetit' ne mogu
jer brzo bježe upomene.
 
Učitelj naš bio nam je uzor
simpatičan čovjek nikada strog.
Po lijepom se sjeća i on vremena tog.
Emir Nišić-SOKO
23.11.2007.

Toplički mlin

Toplički mlin
 
Evo već godinama
mlin u dubokom snu spava.
Ne melje on već neko vrijeme
nit' pšenično nit' kukuruzno zrnevlje.
 
  Ne čuje se kamen njegov više
ali ja ga čujem kako diše.
                                     Oronuo je starac taj
                                             blijedi polako njegov sjaj.
 
                             Mlinara nema da se o njemu brine
                            sad u njemu žive samo dobre vile.
                     Ni mačka nema miševe da lovi
                               prestao je on davno godine da broji.
 
             Toplica je sad tužna malo
                                     jer ne pokreće kamen što vrtila je davno.
 
 Emir Nišić-SOKO
21.11.2007.

Mala klupa

Mala klupa
 
Sad kiša pada polako i tiho
i mrkli mrak se provlači ulicom,
a hladnoća treperi nad klupicom.
 
Davno si ti klupicu zaboravila,
na kojoj si s momcima ašikovala.
Bilo ih je mnogo, a ti najljepša u školi.
Sjediš na klupi toj s' nekim,a u tom si trenu
anđeo njegov,čarobnica i želja najveća.
 
Uživala si,sjećaš li se,
kad ti na klupi toj prizna neko
da je zbog tebe pamet izgubio.
Nikad među sretnicima nisam ja bio,
iako sam možda najviše od svih želio
biti barem jednom,s' tobom na klupi toj.
 
Vrijeme išlo svojom prugom,
a ti mene smatrala si drugom,
nizali se mnogi pored tebe na klupi...
Čekao sam da me vjetar jak
na klupu tu nanese.
 
No vrijeme brzo išlo,
a srce tvoje meni nije
s ljubavlju pravom prišlo.
Trudio se jesam,da do toga dođe
vrijeme ipak popot brzog voza prođe.
 
Podijelio je život tebe i mene
od klupe si otišla daleko.
Eto i ja sam je bio zaboravio
kiša ova donese mi uspomene.
 
Sad je pusta klupa,pomalo je vlažna
za mene je još uvijek jako važna.
Sanjao sam da na njoj ti i ja
zagrljeni sjedimo skupa.
 
Razbili se snovi,pokisla je klupa,
ovaj mrak čuva te snove i ovu klupu.
Eh, da mi je znati,da li sada postoji
neka zavodnica slična tebi,
koja na klupi ovoj muška srca zavodi i lomi?
 
Ako ipak postoji takva,
siguran sam da sve to s tugom gleda
neko sličan meni
 i da zalud,
ruže,poklone i
 stihove njoj dijeli.  
 
Emir Nišić-SOKO 
 
 
 
05.11.2007.

Zalud je srce...

Zalud je srce...
 
 
Vrijednost svog zlata ovoga svijeta
ne može se mjeriti sa srećom
oka moga kad tebe ugleda.
 
Svi dragulji vjeruj da su ništa,
jer dragulj ljepši od svih u oku ti blista.
 
Dukate sve kad bi neko skupio i meni dao,
zalud su mi kad bih tebi opet u oku pao.
 
Bisere sve neko da ti niže,
zalud su kad ti mene ne želiš više.
 
Molbe silne neko da piše tebi ,
zalud kad se nećeš više osmijehnuti meni.
 
Zalud je srce moje život živjelo
kada tebe nije osvojilo.
 
Emir Nišić-SOKO
14.10.2007.

Puračić 2007.

Od igle do Yamahe

 

  Vašari,koride i teferiči su dio naše kulture,takvih se stavri ne smijemo stidjeti.To su prilike mnogima da se provedu,najedu,napiju ili pak kupe nešto.Već dugi niz godina u Puračiću se odražava nadaleko poznati vašar koji traje cijela 3 dana.Na vašar dolaze prodavači iz cijele BIH ali nerijetko i iz okolnih zemalja.Na vašaru se može pronaći,vidjeti i kupiti sve i svašta.

 

   Puračić je jedna jako lijepa stara čaršija sa jako zanimljivom istorijom,privi puta se spominje 1249.godine ali treba vjerovati u činjenicu da je postojalo i prije.Godine 1878. Austro-Ugarska u Puračiću izgrađuje pilanu kojom je potpomogla razvoj samog Puračića ali i okoline.Puračić se može pohvaliti i činjenicom da je imao osnovnu školu još 1886.godine što je bila rijetkost u ovom kraju BIH.Već 1893. god. Puračić postaje općina , a od 1955. Puračić nažalost gubi taj status i postaje dio općine Lukavac,a samim tim dobiva prefiks: mjesna zajednica.Ja u Puračić zbog njegove ljepote i podsjećanja na davna vremena navratim i bez vašara.Pijaca se u Puračiću odražava svakog četvrtka još od 1824. godine a kasnije su održavani i godišnji dani pijace a već dolaskom Austro-Ugarske vašar dobiva ovo ime a odražava se 12.,13. i 14. oktobra , ove godine su to bili dani Bajrama pa je to bio razlog za još veće veselje.

     Široka je lepeza proizvoda koji su se ove godine našli u ponudi.Cijene su izuzetno povoljne , čak i bagatelne.Posjećenost je svake godine sve veća.Nije mi trebalo puno da se odlučim za posjetu vašara.Trebalo se samo naoružati novcem, zato što se sve plaća.

     Parkinga hvala dragom Bogu ima , i košta od 2-3KM.Na sve strane prodavači sa raznom robom,kupci,prosjaci.Razgladaju ljudi od štanda do štanda dok prodavači na sav glas hvale robu sa svih strana se čuje : „Hajmo narode...“ a izbor šarolik kao i cijene.Može se eto kupiti dobra košulja za 5KM, ima i vunenih čarapa,ćilima,tepiha,jako dobrih kožnih jakni iz Visokog.Ne znaju oči gdje bi prije pogledale,što bi rek'o naš narod.U toj masi naroda može se vidjeti i poneko poznato lice sa TV ekrana ili pak neko iz komšiluka.Ja sam sreo svog starog poznanika Aliju kome sam još iz daljine primijetio osmijeh na licu.Poslije pozdrava,i prepičavanja u kratkim crtama gdje je ko i šta radi , nastavili smo svaki svojim putem.Mene ipak najviše privalače štandovi sa muzičkim materijalima,koji se ovdje nude po super cijenama od 2KM za CD a DVD se može kupiti za 1,5-2KM, a VHS kasete koje polako izlaze iz upotrebe koštaju 0.50 KM po komadu.Momci mogu gledati cure, a cure momke,poznata je činjenica da su rađane mnoge ljubavi za sve ove godine od kad je vašara.Ako nekome treba TV prava je prilika da ga tu i nabavi , ima čak i kućanskih aparata.Raznog voća,povrća,halve,ćevapa, jegnjećeg pečenja, ma ima svega što duša poželi.Meni su ipak najviše zaokupile kuće u ovoj čaršiji , koje  sjećaju na neka davna vremena, neke su iz austro-ugarskog perioda, neke su ipak našeg staro-bosanskog stila,neke obnoveljene neke napuštene i ruševne.Nije čudno što na ovakvoj“ manifestaciji“ ima jeftinih hlača već što vjerovali ili ne ima i knjiga.Ako neko zaželi neku uspomenu iz Puračića,može se recimo fotografisati , sa nekim od prijatelja, sa teletabisom ,jašući na pony-ju,ili onako sam,ekspres fotografije na licu mjesta,cijena 5KM. Šatori sa muzikom uživo su priča za sebe,gostuju najpoznatije izvorne grupe ali i nove zvijezde narodne muzike,sjedi pod šator naruči,slušaj,gledaj,uživaj,sva zgoda kako reče jedan od konobara.Ma koliko se ja ili neko drugi trudio da spomene  što više stvari sa vašara,uvijek će mu promaći neka.Eto recimo da ima sve ono što čini jedan vašar i još više od toga.Treba dosta vremena da se obiđe i vidi sve a ogladni se brzo,onda izvoli pa biraj sudžuku,suho meso,hamburger,ćevape,a top ponuda je jagnjeće pečenje od 10 KM a ima ga i po 20 KM što je ipak bolja varijanta za kupovinu.Primijete se i redovi pred javnim WC-om koji se naravno naplaćuje.Vidjeli ljudi i u tome biznis, čega se još neće sjetiti pomisli čovjek dok mu misao prekine neko ko mu stane na nogu, neko se izvine, neko ne.Ko hoće najbolje da upozna naš narod neka ode na neko slično okupljanje,bolja slika o nama mu nije ni potrebna.

Kad evo ti ga čovjek prodaje Yamahu , cijena 4000EUR , da li je našao kupca nije mi poznato.Dođe i do verbalnih sukoba između prodavca i kupca,razlozi su mnogobrojni. Ko voli da se okuša u igrama na sreću ima priliku.Neko kupuje šargiju,violinu,harmoniku,frulu, dakle i za takve ima robe.Kupaca ima svih profila đaci,studenti,radnici,doktori,profesori,voditelji,pjevači,zanatlije,gazde pa i novinari (profesionalci ali i amateri).Mene su prvo od šetnje po vašaru zaboljele noge a poslije i leđa, pa su mi tek tad u uši dopirale riječi onih narodih medicinara koji prodaju neke kreme za bol u leđima na koje daju i garanciju.Vrećice pune, kazaljka sata zagazila u kasno popodne,bol u leđima sve je jači što je bio znak da bi se polako trebelo krenuti kući.Ovaj vašar sam kao i mnogi napustio zadovoljan i sa osmijehom na licu.

     Napisati izvještaj o jednom vašaru je nemoguće,teško je to i onima što prave  izvještaje za neku od TV kuća jer kamera ne može prenijeti jedinstveni miris najbolje janjetine i miris jesenjeg zraka iz Puračića.Na odlasku sam se pozdravio sa ovom starom čaršijom uz obećanje da ću doći i sledeće godine.A onaj ko se nije našao tu ove godine  mnogo je propustio.

 

 

Emir Nišić-SOKO

10.10.2007.

Nižu se dani

Nižu se dani

 

Nižu se dani polako,

smjenuju se dan i noć.

Još uvijek ti si moja tema

ja tebe želim jako.

Nažalost nemam nikakvu moć

da te približim sebi.

 

Nastaju pjesme,nastaju snovi,

tebe neko još pored mene voli.

Žive još želje,sjećanja i nadanja.

Izroni i neko od mojih kajanja.

 

Život mi se čini nestvarnim

i okovan lancima teškim.

Mislim da neću naći način

da oduprem se nevoljama gorkim.

 

Sunce dugo nisam ni primijetio

iako je ono ovih dana sjalo.

Sve je to zbog tebe moja vilo.

 

Emir Nišić-Soko

 

02.10.2007.

Najljepši tren

 Najljepši tren

 

Još se sjećam bilo je predvečerje tiho

kad ugledah prvi puta tvoje lice moja vilo.

Ono malo zraka sunca što je ostalo

 u Gostelji se veselo kupalo.

 

U prvi tren pomislih da je to melek neki

u sokak taj zalutao.

Divio se večeri te samo tvojoj ljepoti

Amor me strelicom brzo pogodio.

 

Tada ja hrabrosti nisam imao

i nažalost nisam te upoznao.

Rekli su mi drugi za ime tvoje

koje urezah poslije u sretno stablo svoje.

 

Stabla tog već dugo nema neko ga je posjekao

ali još te niko iz srca nije izbrisao.

Sjećam se kako mirisalo je to veče

i sjećam se te noći šta sam sanjao.

 

Poslije te večeri lijepe

ja dolazih često na to mjesto,

 tamo više ne sretoh tebe.

Sad kada je s nama gotovo sve

ja zobg tebe opet dolazim tu.

 

Na onome mjestu gdje te sretoh tad

Sagradit ću hram ljepoti

Jer ljepota, to si ti.

 

 Prvi susret s' tobom

Moj je trenutak najljepši.

Ljepše od toga teško da će nešto biti.

 

 

 Emir Nišić-Soko

 

29.09.2007.

Saga o jednom mostu

Saga o jednom mostu 

 

Sjedim,noć je,tišina pusta.Ispred mene prazan papir koji od mene očekuje da ga ukrasim nekom pjesmom ili zanimljivom pričom.I ja to želim ali mi ne polazi za rukom,ničega da se sjetim.Da pišem o samoći, tami i tišini , možda?Ne.

Moje misli nisu daleko,eto tu se roje u susjedstvu.Kreneš ravno, pa lijevo, zatim desno , opet lijevo i tu ima jedan most.Jako čudan most čak i čaroban moglo bi se reći. On je tu već decenijama,pored one osnovne namjene on je sastajalište mladih iz ovih par mahala.

    Najčešće u ljetna predvečerja na jednu stranu bi se naslonile cure a na drugu momci.Prvo bi se gledali, zatim upoznali, popričali ,prošetali... a šta je dalje bilo to samo oni znaju.Meni su ipak slađi bili oni slučajni susreti,kada bi se dvoje mladih vođeni sudbinom prvi puta sreli i pogledali baš na mostu ili tu blizu njega.Sad mnoge nas za taj most vežu brojne uspomene a na njih nas podsjeti draga osoba ili prelazak preko tog istog mosta.Ja istini za volju još uvijek prolazim preko svog omiljenog mosta a nije rijedak slučaj da na njemu zastanem. Sad nova lica igraju glavne i sporedne uloge u predstavi o mostu.Ta predstava se igra od kada je most sagrađen i igrat će se sve dok on bude služio. Postoje ljudi koji imaju ili su imali neku od uloga na mostu u tu skupinu i ja spadam, postoje oni koji su samo obični prolaznici oni bi zapravo bili statisti u predstavi.

Pošto svako vrijeme nosi svoje breme i svoje ljude samim tim se lica na mostu izmijenjuju.Oni stariji sa sjetom prijeđu most a desi se da na njemu susretnu svoju

ljubav iz mladosti s kojom su nekada igrali neku od uloga na mostu.Neki od njih taj susret riješe obaranjem pogleda,neki se ljubazno pozdrave neki i nasmiju.Siguran sam da svima njima bude drag taj susret i taj kratak povratak u prošlost.Otme se nekome uzdah, nekome klecnu koljena jer još uvijk voli to drago biće,neko izgovori ono neobavezno

 ''jah...'' a da ni sam ne zna kome je to rekao,da li sebi , da li svojoj staroj lubavi,da li mostu... Ruku na srce nisu na mostu samo rađane ljubavi, često su i umirale ili se samo tako činilo onim što se rastaju.Neki od njih se nerado sjete mosta, a kad njime prolaze kao da ga i ne primijete.Njih o mostu bolje i ne pitaj,zato ću ih ja ovog puta i zaobići.Ali ne mogu zaobići sebe.Zagledao sam se i ja na mostu, voljele mene volio ja njih. Sad se neke od njih vole sa drugim na tom istom mostu,neke su daleko, neke su me i zaboravile.

Rado bih s nekom od njih opet igrao staru ulogu u predstavi o mostu.

Bilo je na mostu i tuča, većnom su povod za tuče bile djevojke.Sa tog istog mosta su neki zabacivali a i danas zabacuju udicu.Neki su imali sreće u ulovu neki nisu , isti slučaj kao kod onih što love muška ili ženska srca.Eto ja i danas ako vidim neko meni drago lice iz komšiluka kako lijepo obučeno i namirisano stoji naslonjeno na mostu upitam onako iz šale: -Koga to pecaš? Ili -Hoće li se danas upecati nešto?    

A to zaljubljeno stovrenje jedva čeka da me se riješi i samo gleda na onu stranu s koje bi trebala dođi očekivana osoba,nekad pogleda i na sat,a sve što vrijeme više odmiče gleda sve češće.Treba imati sreće pa vidjeti radost  kada se pojavi taj očekivani gost , bude čak i poljubaca , tad je predstava najinteresantnija.Samo nešto teško se rastaju , taman neko od njih krene pa se vrati, onda krene drugo pa se i ono vrati ,znaju tako sve dok ne dogovore novi susret , na mostu naravno.Šta pričaju jedni drugima to ne znam jer nisam ni slušao ali se da primijetiti da ima nekih koji samo ćute , gledaju neki u Gostelju, neki u daljinu,neki u voljenu osobu.Desi se tako da baš kad ašikuje neki par na mostu naiđe njegova ili njena bivša ili neka tajna neostvariva ljubav.Takvi prolaznici isprate se ćutke.

      Ima o mostu još da se priča ali ja ispričah dio onoga što znam i što sam slučajno ili namjerno zapazio. Onaj ko mi ne vjeruje eno mu mosta neka stane i nasloni se na koju god mu je volja stranu,onda neka prati situaciju.Možda mu se posreći pa upeca ''nešto''

 a možda i mene vidi ponovno na sceni...

 

Emir Nišić-Soko

 

 

05.09.2007.

Most








Most



Kad bi most govoriti znao
pričao bi priče duge
o svemu što zna i što vidio je.
Ko je kome na njemu poglede krao,
ko je kome nanio dosta tuge
i ko se zbog ljubavi neke još uvijek kaje.


Pričao bi on , ja to znam
o zorama,o zimama, o Gostelji
i ko je u rijeci toj najveću ribu ulovio.
I kad je nekome neko uljepšao dan.
Ko kome srce zapali,
ko se s kim na njemu volio.


Šta je ko kome obećao
riječi kakve je neko šaputao,
ko je njime prolazio,
ko se s kim posvađao.
Ko je na njemu budan sanjario.


Rekao bi pored svega
zbog koga sam ja na njega dolazio,
zbog koga sam često njime prolazio.
Sad ona na mostu tom čeka drugoga.


Okuplja se omladina još uvijek na mostu
raduju se svom dragom gostu
koji im dosta ljubavi nosi.


A ja tražim novi most,novu rijeku
želim da mi ti ne tečeš kroz vene.
Nigdje ovakvoga mosta, nit ovakve rijeke,
teško ću naći miliju od tebe.


Emir Nišić-Soko

15.08.2007.

Iznenadni susret







Iznenadni susret



Danima te već viđao nisam
tmurni su to dani bili.
Ali evo sad od sreće blistam
vidio sam tebe a to me jako veseli.


Ponovno si bila iznad svijeta
prkosna,neosvoiva i prelijepa.
Pojava moja tebi znam da smeta.
čežnja ćeš ti moja biti valjda dovijeka.


Sreća meni bit će najveća
onda kad te sretnem.
Mirisat će na tebe sva proljeća,
na pogled tvoj ličit će ljeta,
jeseni na ljubav što osjećam prema tebi
a zime na hladnoću tvoju prema meni.


Emir Nišić-Soko

04.08.2007.

Procvjetala ruža








Procvjetala ruža





Procvijetala ruža u vrtu je mome
Zvat ću je znaj po imenu tvome.
Ona zaista na tebe liči
Od svog cijeća u vrtu velikom
Najjači miris ona naokolo širi.


Rumena je kao i ti što si
Odolijeva suncu i rosi
Baš kao što i ti odolijevaš
Pogledu mome što ti sreću nosi.


Samo vjetrić laki miluje je nježno
Prvo listiće male pa latice usnule.
Pa se ruža smiješi kao i ti čežnjo
Osmijeh je tvoj meni ipak draži.


Kad tebe ne sretnem ja tužan budem
Ali ruža mi da barem malo nade
Kaže da ti možda sutra pogled ukradem
Eto tako mene ruža tješi.


Od kada sam joj ime tvoje dao
Ona mi se od tad proljepšala puno.
Pa iako tebe ne budem imao
Imat ću bar najljepšu ružu
Koja ipak tvoje ime nosi.



Emir Nišić-Soko

13.07.2007.

Zašto draga?








Zašto draga?





Zašto draga sokakom tvojim
još uvijek često prolazim?
Zašto još uvijek Boga molim
da sreću s' tobom osjetim?


Zašto ja još uvijek čekam da pozoveš ti
pa da mi se tad osmijeh vrati?
Zašto tebe volim samo
kad ti ljubav moju odbijaš uporno?


Zašto se samo tebi nadam
i u ponore duboke zbog tebe padam?
Zašto kad bi mnoge sve dale
da posvetim njima stihove slatke?


Zato što pogled tvoj može more da zaledi.
Zato što osmijeh tvoj može brda da oživi
Zato što tebi zavide svi anđeli
jer nisu ti ni blizu po ljepoti.



Emir Nišić- Soko

29.06.2007.

Djevojci neznanoj









Djevojci neznanoj


Ušla si sasvim tiho
Kao da te sami anđeli nose
Donijela si sa sobom meni radosti malo
Zaljubih se brzo u te tvoje kose.


Gledaš okolo okicama veselim
Ali nećeš ko u inat
Da pogledaš u mene
Sva blistaš osjećajem veselim.

Kratko te gledah
Ali dovoljno mi bilo
Da poželim ljubit' tvoje lice milo.


Korakom si lakim
Izašla odavde
A pjesnik tvoj
Usamljen ostade.


Emir Nišić-Soko

05.06.2007.

Nesanica






Nesanica





Sad spavaju rijeke i drumovi
Sad spava i brod što morem plovi
Uzrok moje nesanice ti si
Prema tebi putuju moje misli


Sad lijepe snove snivaju mostovi
Sad sanjaju nekoga stari hrastovi
Meni san nikako da dođe
Srce iz grudi želi tebi da pođe.


Emir Nišić-Soko

19.05.2007.

U posjeti Kraljevoj Sutjesci i Bobovcu

Pored svih ljepota koje sam vidio i onoga što sam saznao o Kraljevoj Sutjesci i gradu Bobovcu uspio sam čak i da zalutam sa svojom pratećom ekipom.


Već je punih 7 mjeseci od kako sam dobio ideju otići u Kraljevu Sutjesku, ali se moje putovanje samo odlagalo za naka bolja vremena sve do prije neki dan kada sam konačno imao jedinstvenu priliku otići i posjetiti ovo znamenito mjestašce i njegovu okolinu.Kraljeva Sutjeska je mjesto koje živi jako mirno i koje odiše starinom.Auti rijetko prolaze. Smješteno je uz riječicu Trstionicu koja za divno čudo nije zagađena PVC ambalažom. Valjda je to odraz kulture ovdašnjih žitelja.Stanovnici ovog mjesta jako se trude oko turista kojih izgleda ovdje ne nedostaje. Da se vidjeti da se u ovo mjesto ulaže (koliko se može) sa željom da postane još važnija turistička atrakcija. Postoji čak i suvenir shop.Što se tiče smještajnih kapaciteta za turiste oni su za sada doviljni. Cijene u tim privatnim smještajima su povoljne , prenoćište košta 15 KM a puni pansion 38 KM . Sad tek znam da mi je jedan dan boravka bio malo jer nisam uspio obići sve što sam planirao , ali pošto me ovo mjesto očaralo sigurno mi ovo nije bio posljednji boravak. U Kraljevoj Sutjesci postoji po mnogima najstarija džamija u BIH , a nju je sagradio Mehmed II Fatih 1463.godine. Pored džamije tu se nalazi i najstarija institucija u BIH franjevački samostan izgrađen 1330.godine a današnji izgled je poprimio 1890.god. , tokom svoje prošlosti samostan je bio rušen nekoliko puta. Tu je i stara bosanska kuća iz 18. stoljeća koja je inače spomenik pod zaštitom države. Tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća arheolog Pavo Anđelić je pronašao ostatke ljetnog kraljevog dvora iz 14. stoljeća. Jedina veća manifestacija koja se veže za ovo mjesto je blagdan sv. Katarine koji se obilježava 25.10. na dan kraljičine smrti.Tog dana većina katolika koja krene na misu u Bobovac obiđe i Kraljevu Sutjestu.

Ako idete prema nekadašnjoj bosanskoj prijestolnici gradu Bobovcu znajte da postoje dva puta kojim se može doći do njega. Jednim se može doći autom do skoro samog grada on je dug punih 12 km , drugi put je izuzetno težak a može biti i opasan jer je pun uspona i jako je strm on vodi uz riječicu Bukovicu. Taj put je dug oko 5 km, teško je zalutati jer je označen. Njegov najteži dio je posljednji kilometar što zbog umora koje osjeća putnik što zbog teško savladivog terena. Ja sam za uspon na Bobovac odabrao baš taj pješački put. Stigao sam poprilično mokar i umoran.Pogled ozozgo je fantastičan.Grad Bobovac je predmetom arheoloških iskopavanja postao šezdesetih godina.Bobovac je najznačajniji grad srednjovjekovne Bosne nalazi se u blizini ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu. Grad je podigao Stjepan II Kotromanić u 14. vijeku , prvi puta se pominje 1349. godine.Od strane osmanske vojske Bobovac je opsjednut 19. maja 1463.godine a osvojen je 21. maja, znači prije pune 544 godine. Naša kraljica Katarina u ovaj grad dolazi 20. maja 1446.godine kada se udaje za kralja Stjepana.Poslije kraljeve smrti 1461.godine Katarina se sa svojom djecom povlači u Kozograd nad Fojnicom.Nešto kasnije pred dolazak Osmanlija u Bosnu Katarina bježi u Dubrovnik a odatle u Rim gdje stiže u jesen 1464. godine. Neki ipak tvrde da je kraljica ostala u Bosni sve do 1466. godine u dogovoru sa sultanom Fatihom njenim pobratimom. Ova konstatacija ne zvuči baš uvjerljivo. Dana 25.10.1478. godine kraljica Katarina umire u Rimu gdje je i ukopana u crkvi Marije Areceoli.

Ma koliko Bobovac bilo lijep ekipa je ipak morala poći nazad. Pošto smo čuli za neki lakši put odlučili smo poći njim i baš tada započinje velika avantura moje ekipe. Nismo ni znali da je to onaj put s početka priče koji je dug 12 km (a činilo nam se i više) . Podsjećam da smo išli pješice a nebo je polako počelo da tamni, ubrzo je naravno počela i kišica. A mi na ulazu u neko selo (Mijakovići), koje istini za volju odaje sliku pravog sela (ako ostavimo po strani to što je put asfaltiran). Naime pored svake kuće tu je i staja sa govedima pa samim tim selo «miriše» na selo kakvih ima sve manje u mome okruženju. Domaćini su susretljivi ljudi , kada bi smo ih upitali za put koji vodi u Kraljevu Sutjesku samo bi nam rekli da idemo ravno , neko od njih bi pomenuli neki most ali niko nam nije rekao koliko treba pješačiti do Kraljeve Sutjeske. Kiša je padala sve jače i jače a moja ekipa i ja smo već mokri do kože pješačimo kroz nepoznato gledamo brda i još uvijek se uspinjemo i nadamo se da će poslije sledeće krivine konačno put krenuti na dolje i da ćemo se ubrzo spustiti u Kraljevu Sutjesku. Putokazi za sada pokazuju samo put do neke Bočice , valjda je to neka čuka koju obilaze planinari. No najvažnije je da još uvijek nema putokaza koji će pokazati put do onog malog mjesta u čijem su samostanu najstarije orgulje u BIH. Napetost među nama je sve veća , bojimo se da nismo krenuli u pravcu Vareša , kiša polako jenjava a mi ustanovljavamo da smo još uvijek van dometa svih mobilnih operatora . Par minuta kasnije dolazimo do nekog mosta ,kad tu nekoliko ljudi okreće ražanj. Pitamo ih za put a oni nam rekoše da pođemo samo ravno.Nismo se iznenadili njihovim čudnim pogledima , jer znali smo u šta smo zapali. Nastavljamo dalje a iz suprotnog pravca nailazi Peugeot 205 , zaustavljamo ga i u kratkom razgovoru sa vozačem saznajemo da do Kraljeve Sutjeske imamo još mnogo . Koliko mnogo? Pa dosta , reče vozač.Zamolio sam ga da nas odveze ali gospodin samo reče da ne može , iako sam mu nudio novac (dosta više nego što bi me za istu kilometražu koštao taxi u nekoj evropskoj prijestolnici), taj gospodin samo zatvori prozor i krenu dalje. Eh što ti je zaguljen naš bosanski čovjek nije čudo što nas pored ovolikih prirodih ljepota neće da prime u evropsku uniju, i ne treba nas primiti kad smo ovakvi, to mi je bila prva izgovorena misao poslije toga. Odluka pada da se vartim do one gospode koja okreće ražanj i da njih zamolim za prevoz.Već na pola tog puta razmišljam kako je to možda luda ideja , jer ko bi normalan ustao od ražnja.U istom momentu počela je padati jaka kiša što mi je ipak dalo snage da ustrajem u nakani. Poslije kraćeg razgovora i mojih silnih molbi čovjek pristaje na vožnju uz neku simboličnu naknadu za gorivo. A taj čovjek je posebna priča , ne znam koji bi mu epitet mogao pripisati , racimo najveća ljudina na ZE-DO kantonu. Drago mi je što sam ga upoznao još samo da je bila neka druga prilika. Tad shvatam da u BIH ima još dobrih ljudi spremnih na pomoć , ma nije ni čudo što je moj spasitelj Zihret rudar i to lagumaš. Rudari su zaista posebna vrsta ljudi , oni imaju više srca nego mi ostali.Usput uz njega sam bolje upoznao teren oko Kraljeve Sutjeske jer smo se malo vozali više od predviđenog , razgovarali smo o svemu i svačemu. Inače Zihret je iz Zenice a odvde je samo oženjen a sudbina je htjela da se on i ja upoznamo u toj nedođiji , naravno ja ga sigurno neću zaboraviti jer je moja panika bila poprilično dosegla visok stepen ali on me uspio smiriti svojim šalama i komentarima.Putovali smo dugo zbog lošeg puta pa je on usput pustio i muziku ne bi li me oraspoložio jer sam bio poprilično ljut i na ekipu i na sebe što smo uopće zalutali.Mislim da ćemo on i ja postati veliki prijatelji , razmijenili smo brojeve telefona , adrese a na njega će me uvijek sjećati pjesme folk pjevačice Moni koju smo slušali usput.Rastali smo se u samom centru Kraljeve Sutjese uz čvrsti stisak ruke a on je morao krenuti nazad jer ga je čekao ražanj.Hvala mu još jednom.Ekipa je sad dobro pa smo mogli još malo prošetati po Kraljevoj Sutjesci i krenuti kući. Tako je završio moj prvi posjet Kraljevoj Sutjesci i Bobovcu, recimo da je bio nezaboravan i jako uzbudljiv. Svima onima koji se izgube bilo gdje želim da pronađu nekoga poput Zihreta, jer da njega nije bilo samo Bog zna kada bi mi došli do Kraljeve Sutjeske , možda bi nas put odveo negdje sasvim drugo. Sledeći puta kad budem dolazio u posjet uspomenama na bosanske kraljeve idem autom ravno do Bobovca.


Emir Nišić-Soko

07.05.2007.

Đurđevička ljepotica







Đurđevička ljepotica



Nije Đurđevik lijep samo zato
Što Gostelja kroz njega protiče
Već što vila jedna živi tu
Vrijednija neg' zlato
Sve što vrijeme više odmiče
Ja sve više volim nju.


Nije naš Đurđevik lijep zbog
Gradine prkosne i stare
Već što se po njemu
Širi miris bića tog
Njene oči u meni vatru pale
I bojim se da srce ne izgori u plamenu.


Nije moj Đurđevik lijep samo
Zbog Konjuha što se odavde vidi
Već zbog kose njene
Što je više volim nego carevo blago
Slična je ta crna kosa mekoj svili
Djeluje opojno na mene.


Nisu lijepi samo đurđevički mostovi
Na tihoj rijeci Gostelji
Već i osmejah na njenim usnama
Kad mi se nasmiješi moja duša plovi
Sve do raja i neba sedmoga.
Eno je sad Đurđevikom šeta sama.


Lijepa je i pjesma što Đurđevikom odjekuje
I kolo što ga igraju na Lijehi
Ali glas njen je pjesma anđela
Svaki talasić glasa toga moje srce miluje
Užitci takvi za mene su rijetki
Jer drugog je ona odavno zavoljela.


Lijepe su sve staze đurđevičke
Složena sijena, njive i livade
Ali najveću ljepotu ona Đurđeviku daje
Volim kad je sretnem
O kako si samo slatka anđele
Još kad ti okice čarobno zasvijetle.


Sve bi ljepote ove meni bile bezvrijedne
Da mi nje nije u Đurđeviku mome
Odavno bih otiš'o odavde
Dočekivao daleko zore rumene
Ne bih bio sad na svome
Da mi ona srce ne ukrade.


Ne bi Đurđevik bio darag mi
Samo što je moja kuća tu
Jer sam zbog nje zaboravio
I na kuću i ne sebe
Ništa mi bez nje ne bi vrijedilo u životu
Odavno bih sve ovo ostavio
Da mi nje nema.


I nek svako zna da je ona
Najveća ljepota moga Đurđevika
A ja kažem da od nje mi ni na svijetu nema
Ljepšeg stvorenja nego što je ta djevojka čarobna
Volim je već godinama
I svake noći snivam
Za nju bih dao sve što imam.



Emir Nišić-SOKO

06.05.2007.

Izađi na kapiju






Izađi na kapiju





Sad polazim iz daleka
Krećem tamo gdje me ona čeka,
Nosim joj puno cvijeća
Jer ona je moja najveća sreća.


I zato izađi na kapiju ljepotice
Da barem na kratko vidim tvoje lice.

Evo stižem tebi
osjećaji me jaki nose
gazim mnoge trave rosne,
A ti me anđele čekaj još malo.


I zato izađi na kapiju ljepotice
Da gledamo zajedno kako se budi sunce.


Smiješak tvoj sladak i mio
Ja sam dugo snio
Evo prilika je sad
Da mi pokloniš jedan na dar.


I zato izađi na kapiju ljepotice
Da poklonim tebi svoje srce.


Venuo sam dugo za očima tvojim
Zbog kojih dugo beskrajem tuge plovim,
Želja si srcu ostala jaka
Zvijezdo moja mirisna i slatka.


I zato izađi na kapiju ljepotice
Da poljubim tvoje slatke usnice.


Sad sam u blizini dvora tvojih
Želja da te vidim sad još je veća
Ovo je ostvarenje snova mojih
Jer ugledat ću ono što najviše želim.


I zato izađi na kapiju divotice
Moj dolazak ti najavljuju raspjevane ptice.


Emir Nišić- Soko

26.04.2007.

Vratio bih vrijeme








Vratio bih vrijeme



Volio bih sad više od svega
da se vrijeme vratiti može.
Vratiti baš u onu zimu
kada sam tebi značio sve.

Sad bih svoje greške ispravio
sad bih ti najtoplije stihove pisao
da ugriju tvoje srce
što kucalo je dugo samo zbog mene.

U očima tvojim topio bih se još više
milovala bi te ruka ova što ti pjesmu piše.
Cijet bih svaki mirisan i mio
tebi s ljubavlju poklonio.

Vodio bih te na mjesta daleka,
tamo gdje se budi sunce
i tamo gdje spava mjesec.
Preletjeli bi prostranstva velika.



Emir Nišić-Soko

06.04.2007.

Pogled na Spreču








Pogled na Spreču





Pogledaj bar jednom
sa žarom u srcu
tu silnu ravnicu.
Pogledaj bar jednom
rjeku što krivuda
i govori nijemo.



Sva ta zemlja plodna
kida se od ljepote
tjera te naprosto
da joj se diviš.
I trava se na njoj
veselo zeleni.



A rijeka k'o rijeka
malo virovita
malo valovita
nekad mutna
nekad je bistra.
Teče mirno ljepotica Spreča
a pored nje
sa obje obale
zabacuju ribari udice.



Maštao sam kao dječak
da je moja Spreča
još dublja i puno veća.
Iako nije stvarno takva
ostavila je u mom životu
otisak neizbrisiv i jak.


Emir Nišić -SOKO

13.03.2007.

Prelijep san










Prelijep san


Sinoć mi je svratila u san
sigurno će biti ljepši mi dan.
Sanjao sam zabranjeno nije,
da ljepota njena moje srce mije.



Lijepa je bila kao nikad prije,
sevdisanja naša moj san krije.
Sretan sam zbog toga što joj bar
u snovima mogu sebe da dam.



Priznala mi je sinoć da me voli puno
uzdrmala je moje srce ludo.
Ta djevojka prelijepa
putovala je samnom do nebesa.



Sad mi već taj san blijedi
bježe od mene svi trenutci lijepi.
Možda ću te ljepotice danas sresti
pogledati ljupko i osmijeh ti dati.



Emir Nišić-Soko

08.02.2007.

Mjesec te gleda






Mjesec te gleda








Mjesec sad gleda šta mi radiš ti
želi da ti kaže da te pjesnik tvoj voli.
Ne zna on kako i načinom kojim
da te nagovori da me zoveš svojim.


U oči ti ni on pogledati ne smije
već svoj pogled od tebe krije.
Stidi se i on tvoje ljepote
zna da nema takve dobrote.
Dobrota se silna krije u srcu tvom,
a srce je tvoje mojoj duši dom.


Koliko li si samo opila momaka?
Koliko ih samo za tobom zaplaka?
Zbog tvoje ljepote radili su sve
samo su rijetki poljubili tvoje usne.
Zavidim mnogo srećnicima tim.
E da znaš samo koliko te volim.



Emir Nišić

04.02.2007.

Za tebe...



Za tebe ...







Sva sreća svijeta ovoga
skupi se trena toga
u grudi moje
kad me ljupko pogledaju
oči sanjive tvoje.


Kratak i lijep bude
taj tenutak dragocjen.
Tad sam opijen,
topim se u očima tvojim
Gledam ih često i u snovima svojim.
Kad mi se javiš
tad treperim i polako plovim
u valovima glasa tvoga.
Tvoje lice ljepše je od sunca žarkoga.


Čekam željno da osvane dan
pa da te opet vidim
i ljepoti se tvojoj beskrajnoj divim.




Emir Nišić

29.12.2006.

Došla je sreća



Došla je sreća









Čekao sam je života cijelog
bio poput cvijeta uvelog.
Procvao sam ponovno,
srce sam joj svoje darovao.

Čekam je evo opet da mi se javi
svojim glasom da me smiri.
Srce kuca sve jače
znam da i ona meni sve poklonit će.

Došla je sreća u život moj.
Znaj sad draga da samo sam tvoj.

Emir Nišić

24.11.2006.

Devojka bajna





Devojka bajna





Da li znaš devojko ti
da su sve lepši moji sni.
U njima se ti pojaviš
poljubac mi na obraz staviš.
Čekam strpljivo taj dan
kada će se ispuniti moj san.
Pogledaj zvezdano nebo
dve zvezde smo ti i ja ,
ti si ona što najjače sja.


I kad rekom plovim
ja se tad Bogu molim
da mi tebe da zvezdo sjajna.
Baš tebe devojko bajna.


Evo i sad mislim
na tvoj korak laki,
na tvoj osmeh sjajni,
na tvoj pogled žarki,
na zlatnu kosu tvoju.


Samo devojko jedno znaj
doći će vrijeme nekada
kada žalit ćemo tada
za onim što propuštamo sada.



Emir Nišić-Soko

14.11.2006.

Gledam i volim




Gledam i volim







Gledam danima djevojku jednu
gledam danima tu ružu mednu.
Gledam željno oči njene,
gledam i želim usne rumene

Volim danima tu princezu
volim danima tu djevojku blistavu.
Volim njene oči snene.
Volim al' ne ljubim usne rumene.




Emir Nišić

11.11.2006.

Djevojka pogleda čarobnog



Djevojka pogleda čarobnog








Jako brzo osvoila me ona,
al donese mi danas šaku bola.
Takav pogled čaroban,
takav glas zanosan
nema nijedna druga.
Eh da se može otjerati tuga.
Barem na tren, barem na kratko,
pa da me opet pogleda slatko.

Još uvijek su u mislima mojim
te oči najljepše,
taj osmijeh dragocjen.
Otišla je sreća, sad je daleko
nju već možda ljubi neko.
Ja sam još uvijek njom zanesen,
pamtit ću po njoj ovu jesen.



Emir Nišić

29.10.2006.

Beskrajne želje




Beskrajne želje










Daleko smo ona i ja.
Svakim se danom sve veća želja rađa.
Opijen sam njom , ta opijenost mi prija.
Kako bi bilo lijepo da jednom ona i ja
prošetamo kroz šetališta tiha.


Ona je za mene savršenstvo najveće
ona je moj izvor sreće.
Kada god sam usamljen i tužan pomislim na nju
sanjam je noću sanjam je danju .
Tražim je u čaši
al' tamo je nema.
Još uvijek moje oko sneva
da gleda njeno u blizini.
Još uvijek moja ruka želi
da njenu nježno miluje.
Još uvijek moje usne žele
da poljube njene obraze vrele.


Glas njen je čaroban
eh ,što nisam samo toliko sretan
pa da često slušam njen tihi šapat.
Da šapuće meni riječi fine,
da čeka me željno iz daljine.


Ja znam,sve su to beskrajne želje,
mašta moja nema kraja.
Znam da ljepša je od cijeloga raja.
Kada bi mi Bog dao nju ,
to bi mi bila najveća nagrada.
Poklanjao bih joj tad ljubav svu.


Emir Nišić

17.09.2006.

Dajdži Jusufu






Dajdži Jusufu



Onoga dana s tobom su nestali
svi naši dani blistavi.
Odoše negdje u nepovrat daleko
sakriše se da ih nebi pronašao neko.

Stiže nam uskoro prelijepa jesen
ja sam još uvijek u životnom vihoru zanesen
a tebe nema da mi savjet daš
sve brige i nemire otjeraš.

Kada bi barem na trenutak bio ovdje
da mi pričaš čudesne priče svoje.
Već dugo si tamo gdje je sve čarobno i sjajno.
Nama je ovdje bez tebe tmurno,
sve mi izgleda nekako umorno.
Ni ptice više ne cvrkuću istu melodiju
vide da te nema više na prozoru.

Vidim i ja da je novo vrijeme došlo
sjećanje je moje uspomene pronašlo .
Ne boj se , brižno ih čuvam
u srcu ih nosim
s njima mogu svima da prkosim.

Kada pogledam gore gdje si nekad bio
gdje si posljednje dane života trošio
obuzme me neki čudan nemir.
Neka zebnja oko srca se svija
sjeti me na dane kada bili smo skupa ti i ja.

To vrijeme vratiti se neće.
Izgorijet će još mnoge svijeće
što ih palim u tami.
Jer sjetim se dana kada bili smo sami
ti i ja najbolji drugari.

Emir Nišić

07.09.2006.

Prvi dan škole








Prvi dan škole


Mama sprema u školu đaka prvaka ,
od silne sreće ipak zaplaka .
Danas je za njega veliki dan
ostavaruje se lijepi mamin san.

Ovaj dan cijelog se života pamti
vidim drago je i tvom tati.
U školi ćeš đače naučiti mnogo,
učiteljica te neće gledati strogo .

Radostan ideš u pravcu škole,
veliko je tvoje junačko srce.
Upoznaješ već nove drugare.
Sunce ti s neba namiguje,
izgleda da se i ono s tobom raduje.

Naučit ćeš da pišeš
svoja prva slova,
da čitaš vješto,
i saznaješ za otkrića nova.
Brojeve ćeš znam savladati brzo.

Lijepo će ti biti vjeruj mi na riječ,
Posebno uz toplu školsku peć.
Ako budeš dobar obećavam ti znaj
škola će za tebe postati raj.

Emir Nišić

06.09.2006.

Pjesma za đake









Pjesma za đake



Ustaj đače škola te čeka!
Napuštati se mora postelja meka.
Znaj da sad ustaju đaci širom svijeta ,
svi žele da uče pa da stignu do novih planeta.

Torbu svoju uzmi brzo,
zazvonit će uskoro školsko zvono.
Nikad nemoj da kasniš
to je navika ružna.
Već trebaš da se trudiš
na vrijeme u školu da dolaziš.

Učionica tvoja nek bude čista
neka se u njoj sve blista .
Učitelja svoga slušaj uvijek
jer će te naučiti nečemu
što se pamti zauvijek.

Kada kući kreneš i tad dobar budi
ne dozvoli da te zbog nestašluka neko grdi.
Već uzoran budi druži se lijepo
s drugarima svojim.
Pozabavi se vrijedno sa zadacima tvojim.

Ako budeš đače dobar u školi
mnogo će ljudi tebe da voli.
Jer postat ćeš sutra
možda pilot,doktor,učitelj ili rudar.
Pored svega bit ćeš jako mudar.


Emir Nišić


Stariji postovi

Emir Nišić

o meni:
moj web<


emirnisic.blog.hr

LINKOVI
KIDO - alfa i omega za racunare


GRMEČ

SLOBODNA BOSNA
ALIJA ARIF DELIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ





Jasna Poljak



Zagrljaj

Emir Sokolović


Čitaj.ba














Moje omiljene knjige:
Aleksandar Hemon
-Pitanje Bruna

Abdulah Sidran
- Sarajevski tabut
- Morija

Miljenko Jergović
-Inšallah , Madona , inšallah

Alma Lazarevska
-Smrt u muzeju moderne umjetnosti

Zija Dizdarević
-Prosanjane jeseni ,
-Blago u duvaru

Ivo Andrić
-Travnička hronika,
-Priča o vezirovom slonu ,
-Prokleta Avlija
-Znakovi pored puta
-Na Drini ćuprija

Irfan Horozović
-Talhe ili šedrvanski vrt

Mirsad Mustafić
-Sjećanje na Srebrenicu
-Krvava šamija
-Rastanak u Potočarima

Branko Ćopić
-Doživljaji Nikoletine Bursaća ,
-Bašta sljezove boje ,
-Osma ofanziva,
-Ne tuguj bronzana stražo,
-Vuk Bubalo,
-Ljubav i smrt,
-Surova škola,
-Rosa na bajonetima,
-Magareće godine
-Ognjeno rađanje Domovine
-Gluvi Barut

Nedžad Ibrišimović
-Knjiga Adema Kahrimana ,
-Braća i veziri ,
-Nakaza i vila,
-Ugursuz

Vitomir Lukić
-Odlazak starog rezbara

Arsen Dedić
-101 pjesma

Ćamil Sijarić
-Drvo kraj akova,
-Kuću kućom čine lastavice

Petar Kočić
- Pripovijetke

Alija Nametak
-Trava zaboravka
- Sarajevski nekrologij
- Ramazanske priče

Halid Kadrić
-Ptice nevještih krila

Šaban Fejzić -Šobi
- Preko bola

Skender Kulenović
- Pjesme

Hasan Kikić
-Bukve
-Provincija u pozadini
- Ho-ruk

Ahmed Muradbegović
Ponos

Alija Arif Delić
1. Priče za djecu
2. Žubor Islama
3. Zavičaj me čini pjesnikom
4. Preobražaj začarane svijesti

Danilo Kiš
-Grobnica za Borisa Davidovića

Ljerka Lukić
-Snoviđenje

Ivo Andrić Lužanski
-Gdje san spava

Refik Bulić
-Sihirbazica i šejtansko kolo

Hazim Tulumović
-Odgovor bratu

Ruža Tomić
- Ratni dnevnik
- Igra sudbine
- Crtice iz ratnog djetinstva

Ćazim Sarajlić
- Vrt glinenih golubova


Edhem Mulabdić
-Na obali Bosne

Mehmed Đedović
-Jecaji na mjesečini

MOJI FAVORITI
burek
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
Papatya
Pogledom me milujes :)
KALEIDOSKOP
Zle priče
Goražde Drina Online Bosna i Hercegovina Best Inf
ZA ONE KOJI RAZMIŠLJAJU
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Barcelona Dream Team™
Otkud ti to
Izreka dana
Moje pjesme
ŠKODA
mirsodoom
glumacmostarski
*And When I Lose Myself I'll Think Of You*
The Queen
KIDNAPOVANI BLOG (revolucionarno-gradski blog)
PLJUVAONICA
PLESNA GRUPA RICH TUZLA
BLOG IBRAHIMA SPAHIĆA
Smijem se a suze naviru.
Dobro Došli na Blog IIIa razreda Ekonomske škole
Studentski informativni centar
World
Smycken Mili
moja solisticka karijera
nista.
poezija i proza
Predsjednikov blog
over the rainbow
Za ljubav treba imati dušu !
zagrljaj
♥ღ....♥ღ
BOSANSKO PISMO
Produkcija Kemix Djurdjevik-Zivinice
Stjepanska Vrela
bmwauto
**Xx♥♥♥ My life **Xx♥♥♥
Blog o Ani Ivanovic... by Bob :)
Titovo doba
IslamBalkanTV
♥♥♥xX Teen girl Xx♥♥♥
BubbleGirLs
All for fun...
OXFORD
Mauritanija
Knjiga i đubre neće izdat'...
otkacenemale
više...

BROJAČ POSJETA
37908

Powered by Blogger.ba

trenutni broj posjetilaca